Poglavlje 6.: PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA
TEORIJA PROIZVODNJE I GRANIČNIH PROIZVODA • Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora (inputa) s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba (outputa),
• Funkcija proizvodnje pokazuje kolika je maksimalna količina proizvodnje koja se može proizvesti sa zadanom količinom utrošaka.
• Ona se definira za dano stanje tehnike i
tehničkog znanja. • Njen oblik je: Q = f (L, K, N) • - gdje je Q veličina outputa, L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa. • Poznavanje funkcije proizvodnje potrebno je radi utvrđivanja ukupnog, prosječnog i graničnog proizvoda
Ukupni, prosječni i granični proizvod • Ukupni proizvod označava ukupnu
proizvedenu količinu proizvodnje izraženu u fizičkim jedinicama • Granični proizvod nekog utroška dodatni je proizvod ili dodatna proizvodnja nastala povećanjem jednog utroška (inputa) za jednu jedinicu uz pretpostavku da se drugi utrošci (inputi) ne mijenjaju (npr. poljodjelstvo) • Prosječni proizvod mjeri ukupnu proizvodnju podijeljenu ukupnim jedinicama utroška
Zakon opadajućih prinosa • kaže da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni.
• Drugim riječima, granični će se proizvod svake jedinice utroška smanjivati kad se količina tog utroška povećava, dok su drugi utrošci konstantni.
Prinosi na opseg • Opadajući prinosi i granični proizvodi
iskazuju reakciju proizvodnje na povećanje samo jednog utroška dok su drugi utrošci konstantni • Međutim, sada pratimo efekt povećanja svih utrošaka • Ta se pitanja tiču prinosa na opseg ili učinaka veličine povećanja utrošaka na proizvedenu količinu
Postoje tri različita slučaja: a) Konstantni prinosi na opseg je slučaj u
kojem su ukupna proizvodnja povećava proporcionalno promjenama svih utrošaka (udvostručenje utrošaka izaziva udvostručenje proizvodnje). b) Opadajući prinosi na opseg javljaju se kad se ukupna proizvodnja povećava po stopi manjoj od stope porasta korištenih utrošaka (inputi se povećaju za 50% a proizvodnja samo za 40%). c) Rastući prinosi na opseg javljaju se kada se ukupni proizvod povećava po stopi većoj od stope porasta korištenih inputa (proizvodnja reagira sa većim povećanjem od povećanja utrošaka).
Kratki i dugi rok te tehnološka promjena • Da bismo objasnili ulogu vremena u proizvodnji i
troškovima treba razlikovati dva različita razdoblja; odnosno kratki i drugi rok. – Kratki rok kojeg definiramo kao razdoblje u kojem poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih faktora kao što su sirovine i rad, ali u kojem se ne mogu mijenjati fiksni faktori kao što je kapital – Dugi rok kao dovoljno dugo razdoblje u kojemu se mogu prilagoditi svi faktori uključujući i kapital
S aspekta njihove zamjenjivosti tijekom trajanja proizvodnje razlikujemo fiksne i varijabilne faktore • Faktori koji se mogu mijenjati u kratkom roku nazivaju se varijabilni faktori, a oni koji se ne mogu promijeniti u kratkom roku nazivaju se fiksni faktori (pogon, oprema). • Tehnološka promjena odnosi se na poboljšanje procesa za proizvodnju dobara i usluga, promjene starih proizvoda ili uvođenje novih proizvoda • Razlikujemo inovaciju procesa od inovacije
proizvoda
Produktivnost (proizvodnost) • Primarni pokazatelj uspješnosti poslovanja • Produktivnost može biti ukupna i faktorska. • Ukupna produktivnost je pojam koji mjeri omjer ukupne proizvodnje i ponderiranog prosjeka utrošaka (inputa).
• Faktorska predstavlja produktivnost pojedinog faktora za proizvodnju (produktivnost rada, produktivnost kapitala, produktivnost zemlje…). ukupna količina proizvodnje Produktivnost rada = količina uloženog rada
Ekonomičnost poslovanja poduzeća • Pod ekonomičnošću se obično podrazumijeva
stupanj štedljivosti u ostvarivanju učinaka, koja se izražava kroz odnos između outputa i inputa. • To se mjerilo uspješnosti poslovanja izražava kroz odnos između ostvarenih učinaka i troškova rada, predmeta rada, sredstava za rad i tuđih usluga potrebnih za njihovo ostvarenje. učinak Ekonomičnost = utrošak
e>1 = poslovanje je ekonomično e<1 = poslovanje je neekonomično e=1 = poslovanje je na granici ekonomičnosti,
Organizacija poslovanja • U tržišnoj ekonomiji proizvodnja se organizira
u poduzećima • Postoje poduzeća u vlasništvu pojedinca, partnerska poduzeća (partnerstva), te korporacije • Svaka vrsta poduzeća ima svoje prednosti i nedostatke; mala poduzeća su brža i fleksibilna ali i rizična te teže prikupljaju kapital • Korporacije su velika poduzeća ograničene odgovornosti vlasnika i lakše prikupljaju kapital od banaka, vlasnika obveznica ili dioničara
Poslovna organizacija • Poslovna organizacija također se smatra i sekundarnim faktorom proizvodnje.
• Pod tim pojmom razumijevamo način na koji je u poduzeću organizirana proizvodnja.
• Njen osnovni cilj je da poduzeće što uspješnije posluje.
• Poslovna organizacija mogla bi se definirati kao:
svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činitelji (materijalni i ljudski) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata.
Organizacija i menadžment • Organizacija je sastavni dio suvremenog
menadžmenta koji ima četiri osnovne funkcije: 1. planiranje, 2. organiziranje, 3. motiviranje i kontroliranje, te 4. upravljanje ljudskim potencijalima. Najvažnija načela svake organizacije • Načelo podjele rada i specijalizacije • Načelo povezivanja činitelja proizvodnje • Načelo koordinacije • Načelo dobrovoljnog uključivanja u organizaciju
Organizacijska struktura poduzeća … podrazumijeva se sveukupnost veza i odnosa između svih činioca proizvodnje, kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja • Formalna i neformalna organizacijska struktura • Formalna organizacijska struktura javlja se kao rezultat procesa organizacijske izgradnje i ona predstavlja kralježnicu, odnosno kostur svake organizacije. • Neformalna organizacijska struktura je skup relativno trajnih odnosa među ljudima u organizaciji koji su se razvili tijekom njihova zajedničkog rada, a djeluju na formalne ciljeve organizacije.
Vrste organizacija • Pod vrstama organizacijskih struktura smatra se
način provođenja unutarnje podjele rada u poduzeću i formiranja nižih organizacijskih jedinica, po svim razinama poduzeća. • Različite vrste organizacijskih struktura pokazuju i različite načine povezivanja, odnosno grupiranja poslova koje treba obaviti u poduzeću, te na osnovu toga i formirati uže ili šire organizacijske jedinice. • Dakle, osnovno po čemu se razlikuje jedna vrsta organizacijske strukture od druge upravo je način povezivanja i grupiranja poslova koje treba obaviti u poduzeću.
Podjela organizacijskih struktura:
• • • • • • •
Hijerarhijska organizacija, Plošna organizacija, Inverzna piramida, Horizontalna (procesna) organizacija, Mrežna organizacija, Virtualna organizacija, i Federalna organizacija.
1. Hijerarhijska organizacija • Adam Smith već je 1776. dokazao da masovna
• • • •
proizvodnja dobara proizvodi učinkovitije ako se proces proizvodnje, npr. za pribadače, podijeli u manje radne korake, koje onda specijalizirana radna snaga može bolje izvesti. Kasnije je Frederik Taylor 1912. to pretvorio u načelo, tvrdeći da je, što je detaljnije operacija opisana, poslovni rezultat uspješniji. Poduzeće se tako dijeli na funkcijske odjele: razvojni, istraživački, planiranje, nabava, proizvodnja, logistka, prodaja, marketing, servis, financije i računovodstvo... Henry Ford sve je to unaprijedio i ubrzao uvođenjem tekuće vrpce. Tako je nastala hijerarhijska organizacija poslovanja
Da bi odgovarajuće mogao kontrolirati uspješnost radne snage Alfred Sloan uveo je nadglednike i managere.
• Prednosti ovakvog oblika organizacije bile su jasne:
•
– Visoka produktivnost i učinkovitost. – Ljudski resursi se prilagođavaju taktu strojeva, a organizacija počiva na mehaničkoj koncepciji. – Tijek informacija kreće se od dna prema vrhu (engl. basis-upward), a zapovjedni lanac pruža se od vrha prema dnu (engl. top-down). Nedostaci tek relativno kasno postaju vidljivi: – Sporost, jer se ne uspijeva pratiti sve brže promjene na tržištu. – Dok menadžment “odozgo” izda “nove” naredbe, koje se moraju izvesti, tržišna situacija se već promijenila, a mjere više nisu djelotvorne. – Neefikasnost u horizontalnoj koordinaciji između pojedinih funkcionalnih područja.
2. Plošna organizacija • Da bi se ubrzala hijerarhijska organizacija
• • •
početkom osamdesetih godina 20. st počelo se raditi na njenom uplošnjavanju (engl. delayering, flattened organization). Time su se i kontrolni razmaci proširili, tj. sve više suradnika odgovara samo jednom pretpostavljenom. Plošnost je izvedena na uštrb srednjeg menadžmenta, koji je postao žrtvom restrukturiranja. Velika poduzeća nakon reorganizacije u prosjeku smanjila su brij menadžerskih razina sa 13 na 5
• Ovakva promjena dovela je do bržeg protoka •
informacija, ubrzanja zapovjednog lanca i unapređenja horizontalnih procesa. U načelu i plošna je organizacija još uvijek obilježena istim nedostatcima hijerarhijske organizacije jer je i dalje Tayloristička, orijentirana na kontroliranje, “Top-Down” komandiranje.
3. Inverzna piramida • S obzirom na sve važniju ulogu kupaca u
suvremenoj proizvodnji postalo je jasno da je kupac “kralj”, tj. da bi trebao stajati u središtu pažnje svakog poduzeća. • Da bi se to omogućilo, hijerarhijski plošna piramida mora se invertirati. • Svi suradnici postaju izravno povezani s kupcima (a to nisu samo prodaja ili servisiranje, nego i razvoj, logistika itd.), te moraju biti u mogućnosti izravno i brzo reagirati na potrebe kupaca i brzo promjenjive uvjete tržišta
• Odluke u ovakvim organizacijama donose se na licu • •
mjesta, a za njih su izravno odgovorni i za to ovlašteni suradnici. Ako je situacija suviše složena, pa je suradnik ne može sam riješiti, obraća se za pomoć bivšem menadžeru. Procesi odlučivanja su time djelomično izmijenjeni, no, ni inverzna piramida još nije uspjela prevladati teorijsku osnovicu Frederica Taylora
4. Horizontalna (procesno orijentirana) organizacija • Ovaj način organizacije predstavlja nadogradnju • • •
inverzne piramide. Svako poduzeće može se podijeliti na ključne procese. Proces poslovanja je zbir aktivnosti koji koristi jednu ili više vrsta inputa i stvara output koji predstavlja vrijednost za kupca. Proces je jednostavno strukturirani i mjerivi slijed aktivnosti koje služe za proizvodnju specifičnog outputa za određenog kupca ili tržište.
• Ključni procesi se razlikuju od poduzeća do poduzeća.
Međutim tipični procesi, koji u raznim sferama poslovanja mogu imati različiti početak i različiti kraj, otprilike su sijedeći: obavljanje zadataka (identifikacija kupaca, istraživanje tržišta), komercijalizacija inovacije (razvoj proizvoda), lansiranje/uvođenje novih proizvoda, prodaja kompleksnih rješenja (proizvodnja) i servisiranje kupaca nakon prodaje
5. Mrežna organizacija • Slijedeći logičan korak je prijelaz k stvaranju manjih •
poslovnih jedinica. Što je jedinica manja i što je preciznije fokusirana na svoj zadatak, to će biti brža i bolja na tržištu POSLOVNA JEDINICA 6
POSLOVNA JEDINICA 5
POSLOVNA JEDINICA 4
POSLOVNA JEDINICA 1
POSLOVNA JEDINICA 3
POSLOVNA JEDINICA 2
• Mrežna organizacija, odnosno umrežena kompanija •
• •
javlja se kao odgovor na sve složenije uvjete poslovanja i sve veću brzinu promjena u poslovanju. Po svojoj prirodi mreža je organski komunikacijski proces u kojem nema hijerarhijske strukture, svi su slobodni i međusobno neovisni, a odgovornost i moć su horizontalno raspoređeni. U mreži nema kontrole i naređivanja pojedincima što je karakteristika klasičnih organizacijskih struktura. Prema tome razmjena informacija kao temeljna djelatnost u mreži odvija se slobodnom suradnjom i na osnovi zajedničkog povjerenja, kao i zajedničkih ciljeva.
6. Virtualna organizacija
• Specijalizacija poduzeća i razvoj informacijske i
komunikacijske tehnologije omogućio je primjenu mrežne organizacije i na poslovnu suradnju između malih i srednjih poduzeća. Na taj način unosi se duša malog poduzeća u tijelo velike kompanije PODUZEĆE (PJ) 6
PODUZEĆE (PJ) 5
PODUZEĆE (PJ) 4
PODUZEĆE (PJ) 1
PODUZEĆE (PJ) 3
PODUZEĆE (PJ) 2 DOBAVLJAČ
KLIJENT
DISTRIBUTER
• Između glavnih koristi koje neko poduzeće
može očekivati da će steći putem sudjelovanja u takvom savezu su: – povećana fleksibilnost i brzina u donošenju poslovnih odluka, – pristup novim vještinama i tehnologijama, – redukcija poslovnih aktivnosti, – povećanje produktivnosti, – obnova infrastrukture, – povećana mogućnost usavršavanja zaposlenih.
7. Federalna organizacija • Virtualna organizacija može biti primijenjena i na • • •
velika poduzeća. Zbog toga se pokazalo potrebnim da se izvrši fokusiranje poslovanja na ključne kompetencije, te outsourcing svih ostalih aktivnosti Zadaci koordinacije poslovanja delegiraju u jednu federalnu jedinicu. Federalna jedinica mora biti mala i sačinjena od vrhunskih menadžera koji imaju zadatak prikupljanje i distribuciju informacija (stvaranje baze podataka), koordiniranje i konzalting unutar umreženih (dijelova) poduzeća. (Holding)
PODUZEĆE (PJ) 6
PODUZEĆE (PJ) 5
KLIJENT
PODUZEĆE(PJ) 4
FEDERALNA JEDINICA PODUZEĆE(PJ) 1
PODUZEĆE(PJ) 3
PODUZEĆE(PJ) 2 DOBAVLJAČ
DISTRIBUTER
Umjesto zaključka • Zaključno se može reći da niti jedna od ovih
organizacijskih struktura ne predstavlja idealno i univerzalno poslovno rješenje. • U praksi se elementi ovih organizacijskih struktura često preklapaju i miješaju. • Poduzeća trebaju sama odabrati koja će im od ovih organizacijskih struktura, s obzirom na njihovu poslovnu aktivnost, najbolje odgovarati i dalje ju adaptirati u skladu sa vlastitim potrebama.
