PRESSCLIPING PORTALI2012
VOXPORTAL.HR
SVEUILIŠTE U ZADRU
Promocija autobiografskog romana "260 dana"
Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Zadarske županije poziva na predstavljanje potresnog autobiografskog romana "260 dana". Autor Marijan Gubina, roen 1981. godine u Vinkovcima, zajedno sa svojom obitelji zarobljen je i sproveden kao 10-godišnjak u srpske koncentracijske logore, gdje je proveo 260 dana. Svoja potresna iskustva iznio je u knjizi, s porukom da ne osuuje i ne mrzi. Danas živi u Osijeku. Roman je u kratkom vremenu preveden na 14 jezika. Predstavljanje knjige održat e se 28. prosinca u Sveanoj dvorani Sveuilišta u Zadru, s poetkom u 18 sati. Objavljeno 27.11.2012 http://www.voxportal.hr/vijest/promocija-autobiografskog-romana-260-dana/27527.html
POSKOK INFO
260 dana
Nedavno su Hrvatsku uzburkale domoljubne strasti. Ne samo Hrvatsku nego i susjedne zemlje. Mnogi su pohrlili davati svoje analize o presudi generalima. Mnogi su upozoravali na ove ili one kontekste u kojima se mora sagledavati presuda. Politika je tako postala omiljena tema i onima koji je ne vole komentirati ak ni za kavom. ak, može se rei da je komentiraju i kada decidirano kažu: ,,Ne volim komentirati politiku”. Politika se bavi sa svima nama i mi se neophodno moramo baviti s njom kako bi jednoga dana izgradili bolje i kvalitetnije društvo kako bi moglo odgovoriti svim društvenim pojavama. Koliko god se raznorazni istraživai i analitiari trude koncipirati i jasno secirati neke pojave teško da e ikada uspjeti sagledati sve situacije i ‘ukalupiti’ ih u jedan sustav. Neke od situacija su one, jednostavne, životne prie ljudi kojima se politika bavila više nego što su oni to htjeli. Mnoge takve prie se izgube u mnoštvu ‘zanimljivijih’ pria te se usidre u sjeanjima samo onih osoba koji su doživljeli situacije o kojima ne žele ni priati najintimnijim sugovornicima. Koliko god pomišljao da je rat strašna i nepotrebna stvar i ljudskom mozgu velika uvreda, ne mogu ni sam zaobii prie obinih ljudi koji su proživjeli iskustvo rata. Oni najmlai lanovi zajednice, koje pokušavamo posebno zaštiti bez obzira kojoj kulturi, naciji i indoktrinaciji pripadali, sigurno spadaju meu najvee žrtve oružanog sukoba i gotovo nikada vas ne ostavljaju ravnodušnima bez obzira iz kojeg su tabora – našeg ili neprijateljskog.
Neki dan sam proitao knjigu >>260 dana<<. Knjigu sam itao gotovo u jednom dahu. Poeo sam je itati u tramvaju i nastavio je itati hodajui do stana i dovršio je u stanu. Knjiga nije velika. Broji stotinjak stranica, a govori o iskustvu zatoeništva Marijana Gubine koji je, kao desetogodišnjak, za vrijeme Domovinskog rata bio zatoen 260 dana u selu Dalj. Slikovit opis dogaaja, koje je doživio kao desetogodišnjak, prikuje vas uz stranice knjige, te vas jedan tren prebacuje iz osjeaja u osjeaj kao nekakav rollercoster. Bezizlazne situacije koje ne ulijevaju nadu isprepleu se gotovo iz dan u dan. Konkretno, sam Marijan kao desetogodišnjak i nije shvaao situaciju. Znao je, samo, da su neki zli ljudi došli ubiti njega i njegovu obitelj. Percepcija mu je bila sužena, što zbog godina, što zbog nevjerovanja da ljudski duh uope može djelovati na nain na koji su djelovali zli ljudi tog vremena. Marijan spominje situacije u kojima je morao sakupljati leševe poznatih ljudi, istiti ostatke njihovih tijela te trpiti batine i uvrede od svih aktera koji su sudjelovali u
tim nemilim dogaajima. Nevjerojatno je što su, možda, najviše Marijana muili oni koji su ga poznavali od malena. Njegovi susjedi koji su ga tjerali na prisilan rad te oni koji su mu poznavali oca. Meutim, izdržao je. Ponajviše zbog hrabre obitelji koja se žrtvovala za njega, a on im istom žrtvom vratio za taj dragocjeni dar. Ljubav majke i oca, ljubav sestara, ljubav koja je ogoljena od raskošnih rijei i sree davala je snagu malom Marijanu da izdrži sve nedae te da jednoga dana svijetu pokaže okrutno lice rata. Marijan je dopustio sebi da kroz pisanje knjige oslovi initelje tih zloina – ZLIM. Nije generalizirao ni ukazivao prstom na jedan narod nego je jednostavno ljude klasificirao na dobre i zle. Zloine nad Marijanom i njegovom obitelji izvodili su pripadnici etnikih paravojnih organizacija. Meutim, Marijan istie i dobre ljude iz redova srpskog naroda koji su mu na trenutke pomagali i spašavali ga od gotovo sigurne smrti. Koliko gruba, nerazumna i nehumana ponekad može biti politika i ljudi koji je provode, svjedoi Marijan, u opisu dogaanja kada je zbog batina završio u srpskom Domu zdravlja gdje ga je odbila lijeiti doktorica samo zato što je Hrvat. I dok je cijeli svijet, još i u to vrijeme, poznavao sudbinu Anne Frank , na ovim prostorima (a tko zna gdje još sve i danas) zloinci kao da nikada nisu uli za nju i njenu sudbinu. Još je strašnije što u tom vremenu rata odrasli ljudi jednostavno zaborave da su i oni nekada bili djeca. Djetinjstvo je prvi biser na ogrlici života. Sudbina svakog ovjeka je hijerarhirana na taj nain i djetinjstvo svake osobe je svetinja u koju se ne dira. Nažalost, i danas svjedoimo najokrutnijim zloinima protiv najosljetivijih lanova naše zajednice. Dužnost nam je usprotiviti se takvim zloinima. Svjedoenje Marijana Gubine najbolji je put u ostvarivanju civiliziranog društva. Sigurno je da se ova knjiga mora nai na policama svakog kuanstva, ali i u školama kao službena literatura koja bi odgajala mlade naraštaje u toleranciji drugih i ljubavi prema životu, obitelji i Bogu. Ivan Pavii l ., poskok.info Objavljeno: et, 29.12. 2012 http://poskok.info/wp/?p=26425
HERCEGOVINAINFO
Marijan Gubina: Mojih 260 dana u logoru OsjeaninMarijanGubina,utamnienkaodesetogodišnjidjeak,svojujekalvarijupretoiouroman. ZafilmskuadaptacijuknjigezainteresiraoseiOskaromovjenaniproducentBrankoLustig izvor:vecernji.hr01.07.2012u12:00Proitajtecijelilanak
http://www.hercegovina.info/mediji/vecernji-hr/marijan-gubina-mojih-260-dana-u-logoru5513
Vecernjji.ba
Marijaan Gubinaa 30-godiššnji poslovvni ovjek k iz Osijek ka piše dnevnik o sv vom ratnom m stradavaanju
Ja sam s djjeak k koji je j 260 0 danaa am mio u logoorimaa Sa deeset sam m bio loogoraš, sa s 14 go odina na ulici, sa 19 otvarram ugoostiteljsski obrtt. Borim m se prootiv drooge
Foto: Marko M Mrkonnji/PIXSE ELL
x
Objavljeeno: 14.05.22011 http://w www.vecernjji.ba/vijesti//ja-sam-djeccak-koji-je--260-dana-ccamio-logorrima-clanak k287552
A fogolytáb borból szaba s dult gy yerek felntt f ként békem missziót indíított Írta: Lj. Mollnar Mónika2012 2. május 03. csütö örtök, 09:45
Eszék – Marijan Gu ubina mind dössze tízév ves volt, am mikor 260 na apra család djával együttt egy szerb fo ogolytáborb ba került. Az A átélt borzzalmakról könyvet k írt, amelynek, miután töb bb nyelvre lefordítottá ák, egyfajta a békemisszziós szerep pet szán. A bevételbl a horvátors szági kisebbs ségeket sze eretné támo ogatni. Marijan Gubina 198 81-ben szüle etett Vinkovcciban. Nyolc céves volt, amikor a család az ugyancsak ött. A hatfs család norm mális életéne ek az 1991n nyarán kezddött kelet-szlavóniai Dályára költözö gett, amikor is Marijan szüleivel s és három h testvérével együtt egy szerb b agresszió vetett vég és, a kínzáso ok és a fájda alom 260 na apig tartott. A koncenttrációs táborr foglya lett. A szenvedé csonka család ezutá án új életet kezdett Eszéken. Riporrtalanyom itt végezte el az általános s iskolát. y nyomokat hagyott a le elkében, amit sosem Édesapjja és lánytesstvére tragikkus halála azzonban mély sikerült teljesen t feld dolgoznia, em miatt viselke edési zavaro ok léptek fel nála. Tizennégy évesen el kellett hagynia ottho onát, és az utcán u élt. Hivvatásos sof rnek tanult, építipari m munkáskéntt p diszkókban vállalt munkát min nt biztonságii r. 2000-be en saját ven ndéglt dolgozott, késbb pedig é nem sokkkal késbb megismerte m leend feles ségét, akine ek a hatására a felhagyott rossz nyitott, és szokása aival, és új életet é kezdettt. Az elmúlt évek során önkénteské ént rengeteg g tapasztalattot szerzettt a civil szférrában: a káb bítószerekke el való vissza aélés felszá ámolásáért h harcol többek között.
Segíten ni a kisebbs ségeknek Marijan a saját életta apasztalatát osztja o meg az a emberekk kel annak érd dekében, hog gy példát mutasson. A jótékonysági akció ók elkötelezett híve, aki a 260 nap eln nevezés pro ojekttel elsssorban a Horvátorrszágban él kisebbsége eken szeretne e segíteni. A könyv szerzzi jogáról le emondva, a bevételt b a kisebbsé égeknek aján nlja fel. A kön nyv magyar nyelv n változ zata hamarosan megjelenik, és aki megvásá árolja, nemcssak egy meg grázó olvasm mányt birtokolhat, hanem egyúttal jóté ékonykodik is s. A rengetteg szenvedé ésen, viszontagságon, úttkeresésen átment á Marija an Gubina m ma 30 éves, boldog b családi életet é él, harccol a függsé égek ellen, fiiatalokon seg gít, és egy bé ékemissziób ba is belekezd dett. Élete arss poeticájána ak tartja, hog gy azokat sem m szabad gy ylölni és ítélkezni felettük, akik ártottak neki.
ITLUKNET
U subotu promocija autobiografskog romana “260 dana” autora Marijana Gubine
Obavještavamo vas da e se dana 22.12.2012. godine u itluku, u hotelu “Brotnjo” u 18 sati organizirati promocija autobiografskog kratkog romana “260 DANA”, autora gospodina Marijana Gubine. Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim… Da nije rijec o obicnoj promociji i o obicnoj knjizi dodite i uvjerite se sami.O knjizi više možete pogledati na www.260-dana.com Svako dobro žele Vam Tim 260 DANA & citluk.net., Objavljeno:18.12.2012.,admin Prosinac 18, 2012 Vijesti http://citluk.net/u-subotu-promocija-autobiografskog-romana-260-dana-autora-marijana-gubine/
SRBIJAZavodzakulturuvojvoanskihHrvata „Dosadasmoseodazivalinasvepozive,agdjenismobiliaktivnimsudionicimanazoilisumakarpredstavnici našeudruge.Takosmo,primjerice,nedavnobilinapredstavljanjuknjige'260dana'autoraMarijanaGubineu Osijekuisnjimdogovorilidaljnjusuradnjunapromocijiovezanimljiveautobiografije.Osimpovezanostis našimobližnjimudrugama,uspostavilismosuradnjusKUDom'Tkanica'izVinkovaca,kojisunamvebiliu gostima,ananašimkoncertimauVajskojnastupiojeirenomiranizborHKPDa'Jelai'izPetrovaradinate ženskapjevakaskupinaHKPDa'SilvijeStrahimirKranjevi'izBakogBrega.Ciljnašeudrugejepromoviratii drugapodrujanašekulturnebaštineisuvremenogstvaralaštva,........ http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/30-hrvatska-zajednica-u-vojvodini/747-hkpu-zora-u-vajskojobiljeila-prvu-obljetnicu-djelovanja
JAVNO BA ITLUK - Nikad vee zanimanje na prostoru Brotnja prilikom predstavljanja neke knjige nije vladalo kao prilikom promocije autobiografskog kratkog romana “260 DANA”, autora Marijana Gubine, koje je uprilieno u itlukom hotelu Brotnjo.
Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim… Promociji romana nazoilo je preko 250 okupljenih što dovoljno govori o znatiželji Brotnjaka za knjigu ovog mladog autora.
Dakle, initi dobro je vrlina ljudi, praštati, voljeti a ne mrziti, to je ono na što poziva autor Gubina, koji je kao desetogodišnji djeak prošao pakao logora, stradavanje obitelji, smrt, bol, strah. Ipak, uzdigao se iznad straha, neizvjesnosti, bola i danas kao zreo ovjek koji nosi teret velike tragedije gubitka oca i sestre, zagovara mir, ljubav i praštanje. Tijekom predstavljanja autobiografije „260 dana“ autor Marijan Gubina nije mogao skriti suze, kazavši kako iznova proživljava teške trenutke, ali danas zna da je svaki rat pa i Domovinski bio sukob dobra i zla. Zlo u konanici po Božjoj objavi mora izgubiti. Upravo to objašnjava zašto su Hrvati pobijedili u neravnopravnome ratu, jer smo se asno borili za svoju Domovin i svoj narod. Knjigu „260 dana“ predstavio je general Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH, naglasivši kako je knjiga ostavila dubok dojam i na njega koji je sam bio sudionikom ratnih zbivanja, ali ga je i oduševila zato što je Marijan ovjek pun ljubavi i razumijevanja, te svojim dijelom daje jasnu poruku da mržnja nije riješenje i poziva da više niti jedno dijete ne proživi ratne strahote. Ulomke iz knjige „260 dana“ itali su Robert Pehar, glumac HNK Mostar i autorov prijatelj Ante Matijevi. Program je glazbeno uveliala skupina „Brotnjo“, a vodila novinarka Danijela Šakota. JAVNO.ba., Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Prosinac 2012 14:10 http://www.javno.ba/kultura/foto-predstavljanje-romana-q260-danaq.html
E-ZADAR
Marijan Gubina: Oslobodimo se gorine, Božji smo narod
Zadar "260 dana" naziv je knjige Marijana Gubine. Mladi Vinkovanin imao je samo 10 godina kada je s obitelji odveden u srpski koncentracijski logor. Tamo je proveo 260 dana. Iskustvo koje je zauvijek promijenilo njegov život Marijan je približio Zadranima na promociji spomenutog autobiografskog romana koji itatelje ne ostavlja ravnodušnima. Porazgovarali smo s Marijanom koji nam je kazao kako ga je iz kalavarije koja nije prestala ni nakon izlaska iz logora kada se suoio sa siromaštvom izvukla samo vjera i snaga duha. Roman koji je napisao preveden je na desetak svjetskih jezika, a sav prihod Marijan uplauje u humanitarne svrhe. Osoba sam koja u svakom zlu pronalazi dobro. Cijela moja obitelj bila je u logoru, naravno, to je loše, ali dobro je što smo svi bili u istom problemu. Pozitivno je to što smo se brinuli jedni za druge. Odgojen sam kao kršanin i Božje prisustvo osjeao sam i u tom paklu. Godinama sam radio na sebi da bi mogao kontrolirati odreene emocije i zdrav razum. Klju mojeg romana je to da unato kalvariji - ne mrzim. Ne generaliziram. Razumijem ljude koji nose teret gorine. Oni su žrtve. Ali moramo se osloboditi tog gnjeva; tog križa. Naravno, to nije lako. Ali je mogue'', kaže Marijan. Marijan Gubina posebno naglašava da negativan kontekst ispoljava loš stil života. Gnjev i mržnja lako se prenose iz generacije u generaciju.
''Hrvati su Božji narod. To je potvreno devedesetih, kao i nedavno, osloboenjem generala. Zašto bi mijenjali svoju ulogu i kroz mržnju stvarali sebe kao negativne osobe?'' Osvrui se na poruku osloboenih generala, u kojoj narodu poruuju da se okrenu budunosti, Gubina vjeruje kako je to najbolji mogui pristup. ''Mi moramo ostaviti naše generale njihovim obiteljima. Jasno, ekali smo ih sve ove godine, ali nemamo pravo oekivati da generali sada nešto naprave za nas. Oni su to ve uinili! 20 je godina žrtve iza njih. Nama nisu dužni više ništa.'' autor: Iva Pejkovi .,Objavljeno: 29.11.2012 http://www.ezadar.hr/clanak/marijan-gubina-oslobodimo-se-gorcine-bozji-smo-narod
Knjiga „260 dana“ autora Marijana Gubine bit e predstavljena od 19.00 sati. Knjiga je djelo malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kutova. Desetogodišnji djeak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesterolanom obitelji. Izložba „Sjeanje“ i promocija knjige „260 dana“ aktivnosti su organizirane povodom Dvadesete godišnjice sjeanja na herojski grad Vukovar. Objavljeno: http://www.nasice.com/vijesti/112nasice2013/udruge2013/ustanove2013/citaonica2013/2578-nasice12112011.html
NOVA TV
Dan 14. kolovoza se u Hrvatskoj obilježava Dan sjeanja na zatoene i nestale, a tom vam prigodom donosimo šokantnu ispovijest jednog od najmlaih hrvatskih logoraša, Marijana Gubine. http://novatv.dnevnik.hr/clanak/inmagazin/donosimo-ispovijest-najmladzeg-hrvatskoglogorasa.html
TIMEOUT HR Romanprevedenna14jezika
Marijan Gubina u Zadru predstavlja "260 dana"
Autor Marijan Gubina Zadranima e u srijedu, 28. studenog u sveanoj dvorani Sveuilišta predstaviti svoju knjigu “260 dana”, roman koji je u vrlo kratkom vremenu preveden na ak 14 jezika. "260 dana" autobiografski je roman Marijana Gubine roenog u Vinkovcima koji je kao desetogodišnjak s obitelji bio zarobljen i odven u srpske koncentracijske logore, gdje je proveo 260 dana. Potresna pria ali i poruka da se nakon svega ne smije mrziti i osuivati, dovoljan je razlog da ove srijede s poetkom u 18 sati doete na predstavljanje romana kojem e nazoiti i sam autor. Objavljeno:27.11.2012 http://aktualno.hr/novosti/tag/dana/29213_Marijan+Gubina+u+Zadru+predstavlja+260 +dana.html LIJEPANASADOMOVINAHRVATSKA.COM Nikog ne osuuje Knjiga je predstavljena na Sveuilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o dogaajima iz logora. Umjesto njegove rijei, itani su ulomci iz knjige, a Marijan je poruio da danas više nikoga ne mrzi, ne osuuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao srbijanskih logora. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da inite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja ne osuujem, ne mrzim. Pitaju me u emu je “fora”. Nema “fore”. Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi nain – rekao je Gubina. Objavljeno: http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/novosti/3954-marijan-gubina-kao-djeakzavrio-u-srpskim-logorima-silili-su-me-da-nosim-krvava-trupla-silovali-su-mi-sestru
SS PREGRADA "Mirotvorac" i 260 dana 21. rujna - na Meunarodni dan mira gostovao je u našoj školi gospodin Marijan Gubina. Projektom MIROTVORAC i predstavljanjem autobiografskog djela 260 dana gospodin Marijan nije nikog u dvorani ostavio ravnodušnim... Za iniciranje susreta je zaslužan 2.d razred, odnosno uenica Mateja Škrnjug koja je proitala roman i kontaktirala autora na Facebooku. S g. Gubinom bio je i Dino Jeluši koji je napisao tekst i glazbu pjesme "Prošao sam sve".
260 dana je dnevnik iz logora, svjedoenje žrtve iz domovinskog rata, kada je g. Marijan imao 10 godina i bio zatoen sa svojom šesterolanom obitelji. Unato tome što se je našao kao nedužno dijete na krivom mjestu u krivo vrijeme i doživio kalvariju, g.Marijan nikoga ne osuuje i nikoga ne mrzi. Svakako otvorite stranicu http://www.260-dana.com gdje ete nai sve o projektu 260 dana ili proitajte knjigu, kako biste i vi postali dio misije mira koju širi gospodin Marijan Gubina i poslali je dalje. Objavljeno: 21.9.2012
http://www.ss-pregrada.skole.hr/?news_id=304
Sutra.ba
VITEZ
Predstavljena knjiga '260 dana' Sino je u Vitezu, u sklopu programa Sjeanje, predstavljena knjiga "260 dana", autora Marijana Gubine.
Piše: SUTRA.BA Knjiga "260 dana" djelo je malog ovjeka koji je uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno, bez predrasuda i mržnje, sagledati stvari, što je posebno teško s tragedijom na svojim leima. Desetogodišnji djeak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesterolanom obitelji. "Krivo mjesto" je okupirano podruje istone Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. "Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim...nemojte ni vi", poruio je autor Marijan Gubina na predstavljanju u Vitezu. Marijan Gubina roen je 1981. godine u Vinkovcima. U osmoj godini života zapoeo je život
u selu Dalj, nedaleko od Vukovara - grada heroja. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore. Nakon 260 dana logora, prognan je s dijelom obitelji u Republiku Hrvatsku, Osijek, gdje se za vrijeme ratnog stradavanja grada Osijeka školuje i završava osnovnu školu. Tragina smrt oca i mlade sestre usporavaju njegov razvoj i izazivaju poteškoe u njegovom ponašanju. Sa etrnaest godina prognan je iz vlastitog doma te zapoinje samostalan ulini život. Školuje se za profesionalnog vozaa, radi kao graevinski radnik i u disco klubovima. 2000. godine otvara ugostiteljski obrt i izuava zanat ugostitelja. Godine 2002. upoznaje svoju ljubav života, mijenja životne navike i prvi put osjea život, ljubav, sreu. 2008. godine se ženi. Do 2010. godine stvorio je bogato iskustvo u životu i poduzetnikom svijetu te je dugi niz godina radio u nevladinom sektoru na sprjeavanju zlouporabe opojnih sredstva, što volonterski ini i danas. Danas živi u Osijeku u sretnoj obitelji koju ine supruga Marta i ker Anastazija. Objavljeno: 30.1.2013 http://www.sutra.ba/novost/79687/Predstavljena-knjiga-260-dana
Vitez.info U Vitezu predstavljena knjiga 260 dana uz potporu uzoritog oca Kardinala Vinka Puljia http://www.vitez.info/kultura-419/vijesti-iz-kulture/vitez/5855-u-vitezu-predstavljena-knjiga260-dana
24 sata shop 10 top knjiga za plazu Marijan Gubina: 260 dana, autobiografija Desetogodišnji djeak nalazi se na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme, zajedno sa svojom šesterolanom obitelji. Kao kolateralna žrtva biva zarobljen u srpskom koncentracijskom logoru 260 dugih dana, proživljava nezamislive patnje i naposljetku nakon 6240 sati ponovno vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje itatelju poruke ljubavi i mira. U prodaji na kioscima i na web-shopu Veernjeg lista Objavljeno:3.8.2012., http://www.icm-sisak.info/?p=496
NASICE.COM
Našice - Izložba „Sjeanje“ i promocija knjige „260 dana“ autora Marijana Gubine
Hrvatska narodna knjižnica i itaonica Našice u suorganizaciji s Knjižarom i papirnicom „Pin“ Našice, Udrugom Auxilium Osijek i Hrvatskim društvom logoraša srpskih koncentracijskih logora organizira izložbu fotografija „Sjeanje“ i promociju knjige „260 dana“ autora Marijana Gubine. Izložba i promocija knjige bit e 16. studenoga 2011. (srijeda) u prostorijama Knjižnice. Izložba fotografija „Sjeanje“ iji su autori sedam fotoreportera iz Hrvatske bit e otvorena od 10.00 do 19.00 sati, a kroz izložbu e vas voditi Marijan Gubina, mladi autor knjige 260 dana skreui pažnju na žrtve rata i na noviju povijest Hrvatske uz pratnju ugledne glumice Hrvatskog narodnog kazališta Jasne Odori.
TRAZI.HR http://www.trazi.hr/vijest/marijan-gubina-kao-djecak-zavrsio-u-srpskim-logorima-silili-sume-da-nosim-krvava-trupla-silovali-su-mi-sestru/1112797
portaloko.hr POTRESNA PRIA Marijan Gubina kao djeak završio u srpskim logorima: Silili su me da nosim krvava trupla, silovali su mi sestru...
Datum objave 03.12.2012 08:24 Foto: Davor Puklavec/Pixsell
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatoen u logoru. Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Tonije, postao je rob iji je zadatak bio ureivanje dvorišta, sakupljanje smea, no vrlo skoro su “smee” postala ljudska tijela. – Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvuem. Kako sam uope kao djeak mogao vui trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojuerašnjih susjeda… Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobliio je u roman naslovljen “260 dana”.
Nikog ne osuuje Knjiga je predstavljena na Sveuilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o dogaajima iz logora. Umjesto njegove rijei, itani su ulomci iz knjige, a Marijan je poruio da danas više nikoga ne mrzi, ne osuuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao srbijanskih logora. – Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da inite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja ne osuujem, ne mrzim. Pitaju me u emu je “fora”. Nema “fore”. Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi nain – rekao je Gubina.http://www.portaloko.hr/clanak/potresnapri%C4%8Damarijangubinakaodjecak
zavrsiousrpskimlogorimasililisumedanosimkrvavat/0/39079/
PORTALUHD91
Knjiga 260 dana je autobiografija koja prikazuje najgore dane u djetinjstvu desetogodišnjeg djeaka kojega je u rodnom Novom Dalju u kolovozu 1991. zatekao rat. Kao što sam kaže u predgovoru, ovo je djelo malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kutova.
Rije je o prii koja bi u veini civiliziranih zemalja bila previše okrutna, brutalna i stravina, te kao takva dobila uputu da se ne preporua djeci i maloljetnicima, kako bi se sprijeile eventualne traume. No u Hrvatskoj su djeca i maloljetnici takve, i još gore sudbine proživljavali u nedavnoj prošlosti, a danas se o tome ne pria mnogo, a kamo li da se ti ljudi na dostojan nain zbrinjavaju te da društvo kao zajednica vodi dosljednu i dostojnu brigu o njima. Ukratko reeno u knjizi se opisuje 260 dana koje je obitelj Gubina provela u Srpskom zarobljeništvu u istonoj Slavoniji. Nezamislive su torture koje su morali proi otac, majka te njihovo etvero djece, šestogodišnja djevojica, desetogodišnji djeak koji se danas, kao odrastao ovjek i sam otac prisjea svega, trinaestogodišnja adolescentica i dvadesetogodišnja djevojka. Pripovjeda je prilikom prenošenja svega što je njegova obitelj prošla nastojao odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma, no teško je takvo što zamisliti, kada ovjek i kao neutralni itatelj proživi cijelu paletu emocija kroz itanje ove knjige, koja nije velika po bruju stranica, ali je prebogata iskustvima, osjeajima, patnjom s jedna strane, te neizmjernom ljubavlju i ovjenošu s druge.
Lakše bi bilo zatvoriti oi od ovakvih pria i okrenuti glavu. Pogotovo nama, poslijeratnim generacijama koje te strahote nismo proživjeli te nas se izravno ni na koji nain ne tiu. Ionako nam suvremeni svijet vrlo uporno pokušava skrenuti pažnju prema brojnim suvremenim 'nepravdama', onima koje se ine životinjama, homoseksualcima, nacionalnim manjinama itd. Koga briga za silovane žene u Domovinskom ratu, zlostavljanu djecu, invalidne branitelje. To je prošlost, a nije 'in' tupiti po prošlosti, moramo se okrenuti budunosti. No naravno, onaj tko ne cijeni i ne poznaje vlastitu prošlost, nema budunosti. Marijan Gubina u svojoj knjizi kaže: „Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.“ Ako od toga okrenemo glavu okreemo je sami od sebe, te više nismo ni Hrvati ni ljudi, ve prazne ljušture koje se daju programirati po mjerilima neke više vlasti koja pokušava kontrolirati svijet, a koja je prevelika i premona da je uope spoznamo. I na posljetku, ako nemamo suosjeanja za tue patnje, te ako nam je teško makar itati o njima, što možemo oekivati za sebe u trenucima nevolje? A nikada se ne zna što svakoga od nas eka u životu. One koji nemaju korijenje zaljulja ve povjetarac, a bura ih odnosi u beskrajno ništavilo. Valja naglasiti da ovo nije knjiga o mržnji, ve o praštanju i ljubavi. Nevjerojatan je taj uzorak koji se mahom pojavljuje kod najrazliitijih profila žrtava Domovinskog rata. Njihove poruke su uvijek o ljubavi. To takoer govori nešto o samoj naravi Domovinskog rata i ideje koja je stajala iza njega. ovjek bi oekivao od tih ljudi da mrze, no oni opraštaju i nas pozivaju na isto. U ovoj knjizi autor poziva da :“ prije nego što nekoga osudite, prije nego nekom uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI!“ Na koncu preostaje još jedan klišej, koji je toliko istinit da je nezaobilazan iako je 'izlizan', a suvremeni svijet cijeni samo originalnost. Oprostiti, ali ne zaboraviti! To smo dužni svim žrtvama, osobito onima koji su imali toliko hrabrosti da svoje užase podijele s nama. I zato pozivam sve koji su u prilici da uzmu u ruke knjigu 260 dana. No nemojte ju itati prije spavanja… Za Portal UHD91 piše: Nikolina Puar.,Objavljeno: http://www.uhd91.com/index.php/kolumne/nikolina-puar/3938-oprostiti-ali-nikadzaboraviti.html
OPCINAPOSUSJE.BA Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Desetogodišnji djeak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesterolanom obitelji. Krivo mjesto je okupirano podruje istone Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrai rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku. Osim navedenoga, itatelj e prepoznati nekoliko bitnih elemenata meu kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti. Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea. Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim... NEMOJTE NI VI! Petak(25.1) u Posušju u Kinodvorani održana promocija knjige “260 DANA” autora Marijana Gubine. Objavljeno: 24.1.2013 http://www.opcina-posusje.ba/index.php/nase-posusje/dogadanja/111promocija-knjige-260-dana
INFO HR
ovjek koji je "260 dana" djetinjstva proveo u logoru
Piše: Zadarski list Kao desetogodišnje dijete zajedno sa tri sestre, mamom i tatom našao sam se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Doživio sam najgori oblik nasilja, ali sam preživio. Danas imam normalan život jer sam nauio opraštati. Moja najvea snaga je što sam nauio odvojiti razum od emocija, što sam odgojen kao kršanin. Ne idem svaki dan u crkvu, ali za mene rijei "oprosti nama duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima našim" ima znaenje i smisao - rekao je meu ostalim Marijan Gubina, predstavljajui sino u Sveanoj dvorani Sveuilišta u Zadru svoj autobiografski roman "260 dana". Mislio sam da u umrijeti Marijan u romanu opisuje strahote koje je kao desetogodišnjak proživio u srpskom logoru viene oima nevina djeteta. - Tup. Bio je to udarac u potiljak koji me oborio s nogu. Našao sam se na podu izbezumljen, ne znajui što me snašlo. No, zabrinula me pokidana vreica i pomisao da sam nešto izgubio. Puzajui sam krenuo dohvatiti sol, no brzi mrak
pojavio se pred mojim oima. Bio je to snažan udarac nogom koji me prebacio na lea. Utrnjeno lice prekrila je topla krv. Zaplakao sam, no to ih nije sprijeilo da nastave s udarcima po mome tijelu. Mislio sam da u umrijeti. Plakati nisam mogao. Ostao sam bez zraka. I hvala Bogu da su se umorili, da su stali. Osjetim cijelo tijelo kako bridi, kako pee, bol gotovo da i ne osjetim od straha... - jedna je stravina "sliica" kojom Marijan opisuje ono što mu se u parku nedaleko od obiteljske kue dogodilo kad se vraao iz trgovine gdje ga je majka poslala po sastojke potrebne joj kako bi im ispekla kruh. Najdirljiviji dio romana onaj je gdje opisuje sprske vojnike kako mu odvode iz kue dvadesetogodišnju sestru. On i dvije mlae sestrice pokušali su ih sprijeiti vješajui se o njezino tijelo, ali ni to, kaže, pa niti majino i sestrino jecanje i zapomaganje nisu pomogli. Sestru su odveli, proživjela je 18 mjeseci pakla po logorima i štabovima gdje je bila nebrojeno mnogo puta silovana, premlaivana i muena. Po izlasku iz logora rodila je sina. Nisu to Srbi... - Taj deko danas ima 20 godina. Deko je prekrasan, pametan, human, jedno dobro dijete koje nema ni trunkice mržnje u sebi, a ni moja sestra usprkos svemu što je prošla ne mrzi i ne generalizira - rekao je Gubina, istiui kako su ti zloinci koji su njemu i njegovoj obitelji nanijeli svu tu pustu bol zapravo u njegovim oima samo zloesti i bolesni ljudi.
- Nisu to Srbi i ja ne mogu rei da su svi Srbi loši jer je jedan stražar koji je pustio mog oca da ode u razmjenu kasnije ubijen. Dakle, za mene postoje samo dobri i zli ljudi, a ništa izmeu nije bitno - naglašava Gubina, inae voditelj dvaju projekata pod nazivima "260 dana" i "Mirotvorac". Njegova je misija, istie Gubina, okupiti ljude u mudrosti, potaknuti ih na realno razmišljanje i kojima je zajedniki cilj mir u svijetu. - Ja ne želim da ikada više igdje na svijetu ijedno dijete, pa i srpsko, doživi ono što sam doživio ja, što je doživjela moja obitelj i mnogi drugi meni znani i neznani ljudi tijekom Domovinskog rata. Knjigu preporuujem svima koji se nau u problemu. Danas mnogi kukaju da ne mogu kupiti cipele, odjeu, neki imaju problem s francima, kreditima, ali uvjeren sam kad proitaju knjigu "260 dana" da e im biti lakše i da e im njihovi problemi biti manji - poruio je ovaj mirotvorac koji gdje god da krene širi ljubav, toleranciju i suosjeanje za ljude oko sebe. Objavljeno: 29.11.2012 u 08:13 http://www.057info.hr/vijesti/2012-11-29/covjekkoji-je-260-dana-djetinjstva-proveo-u-logoru
GLAS KONCILA Desetogodišnjak u »paklu« Marijan Gubina: »260 dana«, Auxilium, Osijek, 2011, 107 str. Autobiografsko djelo, »260 dana« Marijana Gubine opisuje patnje njegove obitelji tijekom Domovinskog rata, od ljeta 1991. do proljea 1992. godine u Novom Dalju u istonom dijelu Slavonije, mjestu najžeših i najveih razaranja. Potresno je svjedoanstvo autora kako je stradavala njegova obitelj (koju tvore otac Hinko, majka Marija, starije sestre Zorica i Gabrijela te najmlaa Helena) kad su vlast preuzeli pobunjeni Srbi. Cijela obitelj bila je zatoena u hangaru s drugim ljudima kad je autor imao samo deset godina. Nakon puštanja iz pritvora živio je s obitelji kod kue pod stalnim nadzorom agresora, proživljavao maltretiranja, fizika i psihika nasilja, strahove od gubitka najmilijih, a otac i on morali su odlaziti na prisilni rad. Posebno ga je pogodila tragina sudbina sestre Zorice koja je bila prisiljena na rad i bila izložena specifinom nasilju. Autorov jednostavan, konkretan i emocionalno nabit stil pisanja itatelju pruža lakou itanja i predodžbu svih dogaaja opisanih u knjizi. Svaki detalj je obilježen konkretnošu i usmjerenošu na ono bitno tako da itatelj dobiva jasnu sliku dogaanja te se osjea promatraem. itajui dolazi se do mjesta kad postaje naizgled bezizlazno, osjea se kraj, jer nema rješenja te situacije, no tada dolazi Božji zahvat po kojem obitelj ipak ostaje na životu. Tako je u nekoliko situacija koje autor donosi u knjizi. Knjiga potvruje da se ta obitelj održala zajedništvom, vjerom u Boga, u bolje sutra, u prestanak patnje, u prestanak boli i dolazak slobode, što se i dogodilo, baš na sam Uskrs, kako navodi autor, 16. travnja 1992. godine. Osnovna poruka djela je autorovo svjedoanstvo: »Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati.« Objavljeno:22.8.2012., http://www.glaskoncila.hr/portal.html?catID=&conID=27599&act=view
Radioposusje
U Posušju je u petak predstavljen roman 260 dana Marijana Gubine. Glavno predstavljanje zbilo se u posuškoj kinodvorani no tijekom dana autor je posjetio i osnovne škole gdje se susreo s uenicima i izravno im iznio svoje svjedoenje. Izdava ove knjige je Auxilium, Inae, Auxilium znai pomo svima koji žele živjeti kršanske i ope ljudske vrijednosti mira i jedinstva, ljubavi i istinske slobode, odnosno pomaganje ljudima ovoga svijeta da spoznaju i otkriju pravu ljubav i žive ju. Ova knjiga, po književnoj vrsti autobiografski roman, pokazatelj je ratnih nedaa što su se dogodile Hrvatima u Dalju i okolici za vrijeme Domovinskoga rata, odnosno jednoj šesterolanoj obitelji kojoj pripada i pisac ovoga potresnog romana. Njegova vrijednost jest u opisu detalja njihove patnje u srpskim koncentracijskim logorima, ali i neopisivo ljudsko i kršansko opraštanje svima koji su ih tlaili i muili, pa i ubijali jer ova opisana obitelji izgubila je glavu kue oca i lana obitelji ker, odnosno sestru. U paklu što su ga proživjeli kod njih se nije ni u jednom trenutku rodila mržnja i osveta, nego neprestance je bujala ljubav. Netko e se upitati: Je li to uope mogue? Ovdje se valja sjetiti našega Gospodina Isusa Krista kojega je mržnja dovela na križ, kao što je spomenutu obitelj odvela u ovozemaljski ratni pakao i neopisivi kaos, ali kao što je Krist sve to pobijedio svojom ljubavlju i prema mrziteljima i prema svim grješnicima ponudivši im i mogunost obraenja i spasenja, tako je i ova hrvatska i katolika muenika obitelj, a takvih je mnogo bilo tijekom toga rata, pobijedila mrak, tamu, zlo i mržnju, te je danas posvema slobodna u duhu unato silnoj podnesenoj patnji i gubicima svojih dragih i milih. Evo što je predstavlja ovoga romana prof. don Ilija Drmi rekao na oba mjesta predstavljanja: “Knjiga što ju je napisao Marijan Gubina ima vrlo zanimljiv naslov 260 dana, što me podsjetilo na knjigu 1260 dana u skloništu i zatoeništvu o. Stipe Juria, koja govori o Apokalipsi sv. Ivana. Marijanovih 260 dana patnje uklapa se u ovih 1260 dana nevolja kroz koje su prolazili Crkva i njezini lanovi nazvani kršanima, po Kristu Patniku, Raspetome i Uskrslome. Sv. Pavao je rekao da svi mi kršani trebamo pridružiti svoje patnje Kristovim patnjama, te na taj nain nadopunjati ono što nedostaje Kristovim patnjama, a sve pod vidom osobnoga i zajednikoga otkupljenja. Mi svojom patnjom pomažemo u spasenju onih koji nas ubijaju i progone, jer je za njih umro i uskrsnuo i sam Krist. Ovom patnjom koja je trajala 260 dana i koja u drugim oblicima traje i dalje u životu ovoga Patnika Marijana, koji je pars pro toto - dio za cjelinu sveope naše hrvatske patnje tijekom naše povijesti, a napose Drugoga
svjetskoog rata i Domovinskoga rata. Mnoogi tu našu patnju p nisu vidjeli v ali B Bog je vidi i vrednuje i nagraujje. Mnogi tuu našu nevoolju nose u svojim s kosttima koje odd jecaja umiiru, jer nemoguue je drugoome zadati patnju p i biti radostan! Mnogi M taj naaš sveopi jad pripisuju u nama samimaa jer smo billi tobože poohlepni za neim što naam ne pripadda a to je drržava! Tko god g ima svoje im me, svoju obbitelj i svoj narod, ima pravo na sv voju vlastituu državu. Tkko želi sebi državu, želi je i drugome, jer mi smo braa b i sestrre jednoga jedincatoga Boga. Tko želi svoj miir, želi ga ne saamo radi sebbe nego i raadi drugih. Ovo O su presvete kršannske ideje kooje su se zaele u Crkvi i životu njeziinih progonnjenih lanoova. Iste idejje nikle su i u ovome ppobunjeniku u protiv zla koji je spoznao na dnu pakkla ljudskogga da se iz njjega može jedino j dii lljubavlju ko oja je dar Božžji nama ljuddima i da naas ona jedinna i jedino može m uvesti u nebesko kraljevstvo.“ Sv. Auggustin je rekkao: Ljubi i ini što hoeš! Ako se živi u ljubaavi, onda see može initti samo dobro i ništa drugoo. Svijet mržžnje proizvoodi ratove, sukobe, s nasilje, nered, kaos u svim m dijelovima društva.Pokret Auxxilium nikaoo je iz velikee nevolje i ve v se širi ddiljem svijetta kao i snaga oppraštanja oppisana u ovoom romanuu 260 dana. Pružimo im m ruke pozddrava i otvorrimo im svoje srrce. Objavljeeno:28.1.20013 http://w www.radiopoosusje.ba/coomponent/content/articcle/38-sliderr/3330-osvrrt-na-roman-260dana.htm ml
POR RUKA
U našooj rubrici naaslova 260 dana, d nastalloj prema isstoimenoj kn njizi Marijan na Gubine,, uz odobrennje autora …na … emu od o srca zahvvaljujemo … …objavismo o cjelovituu knjigu krooz …kako simbolino s …26 nastav vaka. Potressno do bola, neshvatljiv vo, žalosno …ljutnja, gorina, g razzoarenje …smjenjuju … se s u nama, itateljima, razliiti osjjeaji dok hoddimo zajednno s glavnim m likom ….aautorom knj njige …a u vrijeme v radnnje tek desetogodišnjem djjeaku …krroz svih 26 nastavaka kao k po svojeevrsnom Krrižnom putu u. Od autoora knjige, Marijana M Guubine, ovih dana dobism mo i pismo u kojemu sstoji: -Veliko o mi je sam Vam zahvalan zadovolj ljstvo što sm mo ostvarili suradnju i neizmjerno n z štoo su se mojee poruke ule u Njemakoj. N N Nadam se da d u uskoroo poeti sa svojom s misiijom diljem Njemake tj. t diljem njemakog n g govornog poodruja. Ossim promocija knjige krroz program m SJEANJJE planiram m dogovoriti suradnju s njemakim m dnevnim tiskom da po p modelu izz Hrvatske napraviimo posebnoo izdanje kooje e ii poo simbolino oj cijeni uz dnevni d tisakk diljem Njeemake ili njemakog govoornog podruuja. U Hrvaatskoj sam to t odradio s austrijskom tvrtkom STYRIA S (24 sataa, Veernji list, l Poslovnni tjednik,244 expres) po o modelu cijjena knjige 19,90 kn.,ta ako da danas im mate knjiguu na preko 4.000 4 prodaj ajnih mjesta u RH (kiosci, tisakmeddia centri, knjižare k
i web shop-ovi). Knjiga je postavljena meu “top 10 za ljetno štivo (9 naslova je strano štivo). U 11. mjesecu planiramo izai s monodramom 260 DANA koja e takoer biti prilagoena svjetskom tržištu.Ovaj tjedan u otštampati knjige na 8 jezika i naravno medu njima i njemaki …stoji izmeu ostalog u pismu Marijana Gubine. A mi, za kraj objave dijelova iz knjige “260 dana” …nadamo se ne i kraj suradnje s Marijanom Gubinom … zbog jaine i znaenja izdvajamo još jednom iz Predgovora knjige, autorovu poruku, zadivljeni onim što je …unato svemu proživljenom …uputio itateljima. -Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI!
Posted on : 22-07-2012 |
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=45505#more-45505
HDLSKL-OBŽ Promocija knjige „260 dana“ o desetogotišnjem djeaku, zatvoreniku srpskih koncentracijskih logora14 Kolovoz 2011 na prepunom brodu Galija održano predstavljanje knjige mladog autora Marijana Gubine pod nazivom “260 dana”. Marijan, danas 30-godišnjak, na vrlo emotivan nain opisuje svoja sjeanja iz vremena 1991. i 1992. godine. Naime, u to je vrijeme kao desetogodišnjak na svojoj koži osjetio kako je to biti zlostavljan i kako to izgleda biti zatoenik logora.Osim velikog broja Osjeana, predstavljanje knjige “260 dana” svojim su prisustvom uveliali brojni pripadnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Župan Osjeko-baranjske županije dr. Vladimir Šišljagi te ostali državni dužnosnici.
http://hdlsklobz.hr/?page_id=52 GLOSSSI
'260 dana' autora Marijana Gubine Potresno svjedoanstvo mladog autora, tada desetogodišnjaka, koji gotovo filmskim jezikom, pria priu ratnoga bezumlja.
U rodnom Dalju 1991. godine Marijan Gubina, tada desetogodišnji djeak, prošao je kalvariju s cijelom svojom obitelji, ocem, majkom i tri sestre. Našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme, vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrai rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi. Kao kolateralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Sada, nakon više od dvadeset godina, smogao je hrabrosti da strašne trenutke koje je proživio pretoi na papir, i stvori izrazito dirljivo, snažno djelo „260 dana“, koje svakako nije samo još jedno prozno djelo s tematikom iz Domovinskoga rata, ve potresno svjedoanstvo ovoga mladog autora, tada desetogodišnjaka, koji gotovo filmskim jezikom, pria priu ratnoga bezumlja.
Ono što je specif ino za ovaj autor ov prvije nac jest njego va namje ra da, bez obzira na proži vljene straho te, prikaž e poziti vno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku, sugerirajui pojedincu da svakodnevnim radom na samome sebi može probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Za autora, kljuan element u tom procesu, bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima.
Misija Marijana Gubine postala je okupiti ljude u mudrosti, tj. poticanjem javne svijesti o miru i izgradnji suradnje izmeu pojedinaca, država i organizacija, izgraditi mrežu meunarodnog mira i poticati globalni trend – kulturu mira. „Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim...“ Knjigu „260 dana“ potražite na svim kioscima po cijeni od samo 19,90 kuna! Knjiga je dostupna i na stranici webshopa Veernjeg lista OBJAVA: 21.06.2012 / 13:17., http://www.vecernji.hr/kultura/260danaautoramarijanagubineclanak422856
MARIJAN GUBINA - TABORIŠNIK S SPOROILOM MIRU
Vlatka Kolarovi Fotografije: Domagoj Topi/Pixel | 29.10.2012 Poleti 1991, ko je kot desetletni deek z družino živel v Slavoniji, je v njegovo mirno otroštvo zarezala vojna. Znašel se je v ujetništvu – v srbskem koncentracijskem taborišu je preživel 260 dni. Grozote, ki jih je tam doživel, je skoraj dve desetletji pozneje popisal v romanu, prevedenem v deset jezikov, po katerem bodo kmalu posneli tudi film. Posilstva, brutalno zlorabljanje, psihino muenje, vse, emur je bil pria kot otrok, je obrnil – proti sovraštvu. 31-letnik iz Osijeka verjame v mo odpušanja in svet brez zla. Pomaga vsem tistim, ki niso tako moni, kot je on. Živi z motom: »Jaz, taborišnik, sem izbral pot odpušanja. Ne obsojam, ne sovražim, pošiljam sporoilo miru in molim. Vas pa prosim, da poskusite ravnati enako.« Živimo v asu, ki stavi na pozabljivost, nekatere stvari raje potlai in preteklost briše, kot da ni nikoli obstajala. V svoji knjigi 260 dni, ki na Hrvaškem prihaja na police te dni, v slovenšino pa je tudi že prevedena, a še aka na založnika, ste se obrnili 'proti toku' in spomnili na as, ki ga ne bi smeli nikoli pozabiti. Kaj vas je pravzaprav privedlo do odloitve, da boste opisali strašne izkušnje iz svojega otroštva in jih s tem ohranili pred pozabo? Že leta in leta po prihodu na svobodo se vsak dan sreujem s težavami, ki jih prinašajo posttramvmatska stresna motnja, anksioznost ter depresivno in latentno vedenje, posledice izpostavljenosti najhujšim oblikam nasilja. Poleg tega sem vsa ta leta brskal po sebi, da bi se pozdravil in zatrl spomine, in to mi je sasoma tudi uspelo. eprav sem nekako odrinil spomine in se ogibal družbi, v kateri so govorili o vojnih strahotah, sem si že kot najstnik obljubil, da bom neko vse, kar se mi je zgodilo, prenesel na papir. Devetnajst let po
osvoboditvi iz taboriša sem dokonal avtobiografski roman, ki sem ga pisal v asu dozorevanja in zbiranja moi, z njim pa želim prepriati družbo, da lahko tudi posameznik premaga najveje družbene probleme. Hotel sem pokazati, da lovek kljub preživeti kalvariji zmore ne sovražiti ter da mora razmišljati stvarno, brez predsodkov in posploševanja, kajti drugae postane žrtev ustev pa tudi manipulatorjev. Zaradi tega je po mojem mnenju roman 260 dni odlino gradivo za samopomo v vsakodnevnih, le na videz brezizhodnih okolišinah, ki danes pestijo veino ljudi. Kako ste se sploh lotili ustvarjanja knjige? Kako ste podoživljali travme in kaj je bilo pri tem spominjanju najtežje? Nastajanje knjige je bilo tako dramatino, da bi lahko o njem napisal pravo dramo. Po ve fazah mi je nazadnje le uspelo priti do zadnje pike in ugasniti raunalnik. Pisati sem zael leta 2001, zapisal nekaj besed in nehal. ez šest mesecev sem poskusil znova in uspelo mi je napisati celo dve strani. In tako sem na vsakih nekaj mesecev – ob boju s ustvi – del spominov prelil v pisno obliko, vse do zaetka leta 2011, ko sem se odloil, da bom knjigo do konca poletja tudi dokonal. Vse sem si pripravil ter z ženo in otrokom odšel na skrbno izbrani kraj v Splitu, trdno odloen, da se ne bom predal. eprav sem bil oddaljen od vsakodnevnega življenja, z morjem in ljubljenimi ob sebi, delo ni bilo niti prijetno niti enostavno. Vsako juto ob zori me je zbudila budilka – a samo prvo jutro sem obudoval naravo, vsa naslednja so bila edalje bolj muna. Vsak dan znova sem se moral namre prisiliti, da nisem obupal. Zaetek pisanja je bil vsaki podoben sizifovskemu poetju, saj sem potreboval od 45 do 60 minut, da sem se vrnil nazaj v as in na kraj dogodkov, z vstopanjem v svet, podoben noni mori, pa je prišla tudi nova preizkušnja – boj s samim sabo, kako im dlje vztrajati in im ve dogajanja prenesti na papir. Seveda so dogodke spremljala mona ustva, ki uniujejo, posledica pa so bili none more, depresija in podobno. Na žalost je moja zamisel, da se bo družina medtem sprošala na plaži, padla v vodo. Moje psihofizino stanje se je iz dneva v dan slabšalo, krevit jok, ki sem ga neuspešno skušal skriti, je bil vse prodornejši. Bil sem tako nabit s ustvi, da sem pomislil celo, da bo nekaj eksplodiralo, ali jaz ali pa prostor. Kmetje obilici dežja pravijo vremenska ujma, sam pa še išem besede za opis tako zelo neugodnih delovnih razmer za pisanje. Po zaslugi žene in herke, ki sta mi dajali energijo, sem se približeval koncu. Ko pa sem prišel do zadnjega dela romana, me je vidno pretresena soproga Marta s solzami v oeh prosila, naj knjige ne dokonam. »Prosim te, ne ve. Ni vredno tvojega zdravja, umrl mi boš ...« Po kratkem pogovoru in kupu porabljenih robkov sem z njeno nepogrešljivo podporo pisal naprej in kmalu postavil zadnjo piko v svojem prvem romanu. Imeli ste komaj deset let, ko ste že doživljali najhujše grozote. Ko zdaj za nazaj razmišljate o sebi, kaj menite, ali ste takrat sploh verjeli v prihodnost? Ste v taborišnih dnevih kdaj pomislil, da vendarle obstaja lu na koncu predora? Starši so me vzgojili v kristjana, zato sem že pred traginimi dogodki verjel v božjo mo, v taborišu pa sem priakoval udež, saj bi nas lahko le ta rešil iz pekla. Verjamem, da je vsak taborišnik videl lu na koncu predora, pa eprav je ta vodil na drugi svet. Ne takrat ne danes smrt zame ni bila problem, težko pa je, e živiš v peklu. Katera preizkušnja je bila v teh 260 dneh ujetništva najtežja? Med najhujšimi preizkušnjami je težko izpostaviti eno samo. Takrat, pri desetih, enajstih letih, mi je bilo v vlogi žrtve in prie številnih zloinskih dejanj najteže gledati muenja ljubljenih. Obutil sem njihovo boleino. eprav so najbolj bolea fizina muenja, mi lahko verjamete, da psihinih bolein ne moreš popisati. Bolijo še zdaj, bolele bodo vse življenje. Danes, kot oe in kot soprog, se šele zares zavedam, kaj je preživljal moj oe zaradi nemoi, ko ni mogel
obvarovati svoje družine. Kot odrasel lovek, ki pozna pomen nedolžnosti, ljubezni, ljubezenskega odnosa, se zdaj zavedam tudi akta posilstva, ustvenega in duševnega šoka, ki ga je preživljala moja sestra. Z ženino pomojo sem spoznal tudi pomen materinske ljubezni, in eprav kot oe pravzaprav težko razumem, kako je mogoe, da je ta ljubezen monejša od oetovske, nekje v sebi le slutim, da je materinska ljubezen med lovekovimi obutji najveja. In ker se tega zdaj zavedam, ob misli na trpljenje svoje mame še vedno komaj zadržujem solze. Najprej strahote taboriša, po njih še družinske tragedije … kako vam je uspelo življenje vrniti v stare tirnice, kako da se niste izgubili ali dvignili roke nase, tako kot številni drugi? eprav sem imel v svojih najstniških letih samomorilne misli in eprav so me dvakrat le stotinke sekunde loile od samomora, sem z božjo pomojo premagal tudi to vražjo past. Nobene volje za življenje nisem ve imel, zavrnjen od družine in družbe, s hudimi travmami, sem izhod iz muk videl samo v koncu življenja in verjel, da je tak beg upravien. Zdaj razmišljam bolj stvarno, zavedam se, da sem se motil, in sem hvaležen Bogu, da je poskrbel za klik v moji glavi in v mojih obutkih ter me pripeljal na pravo pot, na kateri sem spoznal svojo ženo, s katero sem si ustvaril družino. Družina je temelj družbe oziroma loveka, ampak sama po sebi vendarle ni dovolj. lovek mora vsak dan delati s sabo, razmišljati mora o sebi, stvarno mora gledati na vse stvari v življenju, želeti mora dobro sebi in tudi drugim. Našel sem se v geslu: »Ne akaj na dobro, ustvarjaj ga sam, da se ti bo im prej povrnilo.« Kako se danes spopadate s spomini in travmami? So sasoma zbledeli? Na lovekovo psihofizino stanje vpliva marsikaj, še najslabše nedelo, ki je poglavitni razlog za vsa težavna obdobja. Jaz se zdravim z delom. Izjemno pomembna so tudi ustva, ki velikokrat zameglijo razum in so najveji dar in najveje prekletstvo hkrati. Klju do uspeha je, da se nauite loiti srce, torej ustva, in razum. Meni je sicer uspelo, a se moja ustva in moj razuma kljub temu še vekrat spopadejo med seboj. Priznam, ustva vasih zmagajo, in to me veliko stane, vendar mi ni žal. Navsezadnje sem vendarle samo lovek. Eno izmed vaših najpomembnejših sporoil je: »Ne sovražim, ne sovražite niti vi!« Ali vas moti, ko vidite, v kolikšni meri so ljudje sposobni na vso mo sovražiti drug drugega tudi zaradi povsem nepomembnih stvari? Vsak dan se sreujem s loveško zlobo, na žalost sem vasih njena žrtev tudi sam. Dejstvo je, da se hudievo zlo kaže v loveški zlobi, ki je manjša ali veja, in da ljudje obupajo že zaradi manjših življenjskih težav. Žal mi je, da je lovek, kljub moi, ki jo nosi v sebi, tako zelo šibak. Zato da ne bi bil zgolj pasiven opazovalec in da se ne bi samo pritoževal, sem svoje življenje posvetil pozitivnemu družbenemu delovanju. Je v današnjem svetu sploh še mogoe živeti s tako utopino idejo – svet brez sovraštva? Seveda. Ljudem brez mone vere se zdi ta ideja utopina, za tiste, ki so dosegli 'drugo' stanje zavesti, pa je to življenje. Nikomur ne gre zameriti, saj se vsi rodimo z majhnim odmerkom zlobe v sebi, z resnino majhno dozo, ki se je niti ne opazi, dokler lovek ne odraste. Skozi življenje in zaradi vplivov življenjskega okolja pa se ta zloba, na žalost, poveuje. Pri nekaterih je zlobe ve, pri drugih manj, vsi pa bi morali spoznati sebe ter s svojim zgledom in delom vplivati na druge. Objavljeno:29.10.2012.,http://www.gloss.si/intervju/marijangubinataboriscnikssporocilommiru
sv-leopold-mandic.net
Knjiga “260 dana” – Marijan Gubina Inspirirana priom ovjeka po imenu Marijan Gubina i njegovom projektu “260 dana” teško sam mogla ostati ravnodušna.
izvor: google Veina vas sigurno je ula za ovoga malog ovjeka koji je uspio probiti sve barijere, realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva i javno objaviti tužnu priu svoga života. Uzevši olovku i papir, ovaj ovjek je poeo pisati i pisati životne stranice tragedije koje je proživio. Vjerujem da mu nije bilo ni malo lako. Za takvo nešto, trebalo je odvojiti srce od mozga i osjeaje od razuma. Ovaj 31-godišnjak iz Osijeka, imao je samo deset godina kad je 1991. godine , zajedno s obitelji, bio zatoen u srpskom koncentracijskom logoru. Silili su ga da nosi krvava trupla, silovali su mu sestru...i još nebrojeno mnogo grozota. I sad se naježim kad se sjetim prie iz prve ruke koju mi je ispriao moj prijatelj vrlo blizak Marijanu. Nisam mogla vjerovati da se takvo nešto dogodilo, da je to zaista netko mogao napraviti. Sama u sebi sam se pitala: “O Bože, kakvih sve okrutnih ljudi ima da na tako jadan, van svakog razuma, neljudski nain mogu ovjeku život pretvoriti u pakao. Gori su od životinja!” Ono što je ovaj ovjek prošao je dno dna, a opet zahvaljujui svakodnevnom radu na samome sebi uspio je “realnosti pogledati u oi.”Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Ma kakav posao? To nije ni slovo p od posla. Postao je rob iji je zadatak bio ureivanje dvorišta, sakupljanje smea, no vrlo skoro su “smee” postala ljudska tijela. Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazao je to Marijan u portalu Slobodne Dalmacije. U srpskim koncentracijskim logorima proveo je 260 dana iste torture… Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od nekakvog ludila. Sve što je proživio uobliio je u dnevnik naslovljen imenom “260 dana”. http://leavukic1.wordpress.com/2013/01/03/knjiga-260-dana-marijan-gubina/
PREDSTAVLJANEKNJIGE„260DANA“
Unedjeljujeužupnojcrkvisv.LeopoldaMandiaodržanokratkopredstavljanjeknjigepodnazivom „260dana“autoraMarijanaGuberine. Ovaautobiografija,djelojemalogovjekakojijesvakodnevnimradomnasamomesebiuspioprobiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Knjiga 260 danakojazaciljimaprikazatidioiprimjerautorovekalvarijekojainidionovijehrvatskepovijesti, koja prikazuje primjer žrtava rata, a ujedno potie na nenasilje i toleranciju jer autor svojim primjeromukazujenaisto.
Uknjizijeopisanaautorovakalvarija,kojujeproživiokaodesetogodišnjidjeak,kojisejesasvojom šesterolanomobiteljinašaonakrivommjestu.KrivomjestojeokupiranopodrujeistoneSlavonije utadašnjojJugoslaviji.Kaokoleteralnažrtvabivazarobljen260dugihdana,proživljavasvakodnevne nezamislivepatnje,umirenekolikoputa,sahranjujesvojebližnjeinaposljetkunakon6240sati ponovnovidisvjetlodana.
AutorMarijanGubinaroenje1981.godineuVinkovcima,utadašnjojRepubliciJugoslaviji,adanas živiuOsijeku,usretnojobiteljikojuinesuprugaMartaikerAnastazija. KnjigajepredstavljenaispredudrugeAuxilium,udrugeijijepredsjednikautorautobiografije,kojaje humanitarnaneprofitabilnaudrugakojadjelujenapodrujuHrvatskeiinozemstvasciljemizgradnje mrežemeunarodnogmira,uvažanjaraznolikostitepoticanjatolerancijeinenasilja.Knjigujeuime autorapredstavioPetarKopunoviLegitin.Prigodnomprodajomoveknjige,župljanisupomogliovoj udruziubrojnimhumanitarnimakcijama. ŽupaSv.LeopoldaMandiaVirovitica,PoweredbyJoomla!validxhtmlvalidcss
http://sv-leopoldmandic.net/index.php?option=com_content&view=article&id=84:predstavljane-knjige-260dana&catid=1:latest-news
DansjeanjanazatoeneinestaleuDomovinskomratui promocijaknjiga“260dana” HRVATSKODRUŠTVOLOGORAŠA14.08.2011.
PredsjednikHrvatskogdruštvalogorašasrpskihkoncentracijskihlogoraDanijelRehaktakoerje rekaokakosu,nakonpoginulihiubijenihhrvatskihbraniteljaicivila,bivšizatoenicisrpskih koncentracijskihlogoranajzaslužnijizastvaranjesuvereneisamostalneRepublikeHrvatske. Posvetomspomenobilježja,namjesturazmjenezatoenika,održane14.kolovoza1992.godine,kod
osjekogprigradskognaseljaNemetina,Hrvatskodruštvologorašasrpskihkoncentracijskihlogora (HDLSKL)obilježilojedanasDansjeanjanazatoeneinestaletijekomDomovinskograta.Prije19. godine,najveomrazmjenomzatoenikauDomovinskomratu,izsrbijanskihkoncentracijskihlogora, osloboenoje714hrvatskihbraniteljaicivila,anainicijativuHDLSKLaHrvatskisabordonioje odlukuoobilježavanju14.kolovoza,kaoDanasjeanjanazatoeneinestale. ObilježavanjeDanasjeanjanazatoeneinestaletijekomDomovinskogratanastaviteseveerasu Osijekuizložbomratnihfotografija‘Sjeanje’tepredstavljanjemknjige’260dana’,ostradanjima zatoenikausrbijanskimlogorima,autoraMarijanaGubine,kojijeisam,kao10godišnjidjeak, 1991.i1992.zajednosasvojomobiteljibiozatoenusrbijanskomlogoru. ”Biojetougodansan.Gotovodasambiosvjestantoglaganogljetnogpovjetarcakojijekroz otvoreniprozornašedjejesobekoraaopomojojpostelji.A,ondazauosamuznemirenogoca,koji jeprekinuomojsan:“Marijane,sine,ustajbrzo.Nebojse!”Biojeuplašenkaoija.Unarujume iznosioizsobe.Eksplozija…!Punoeksplozija,jednazadrugom,lomljavinastakla,crijepa…dim,pla majke,jecajsestaraprekidamojsan. Probudiosamseusredrata……”
http://hdlskl-obz.hr/?page_id=121
MIROTV VORACTrgovvakaikomercijalnaškolaa"DavorMilas“
Marija an Gubina,, autor knjjige "260 dana" d
19. studen nog 2012. godiine u našoj ško oli imali smo prromociju jedne e vrlo potresne e i zanimljive kknjige "260 dan na" autora Marijana Gubine. G Pria je j ispriana iz perspektive de esetogodišnjeg g djeaka i savvršeno se uklap pa u ove dane obilježava anja stradanja i patnje grada a Vukovara. Pro omociju je org ganizirala prof.. hrvatskog jezzika Jasna Kond dža Stanii, a o knjizi je go ovorio Ivica Mrššo, ravnatelj škole. Marijan na as upoznaje s dogaajima d ko oji su se zbili „na krivom mje estu, u krivo vrrijeme“ koje je e dijelio „zajed dno sa svojom še esterolanom obitelji“. o Doista, nije bilo izb bora za obitelj koju su inili majka, m otac i etvero djece. Poetkom devedesettih godina obittelj Gubina živjela je u obite eljskoj kui koja se, pokazat e se, sluajno o i neovisno o njima našla u po ovijesno tamno om dijelu istone Slavonije. Obiteljska O kua a malo je poda alje od središta a sela ije ime e i danas mnogim, posebice p hrvattskim braniteljima, budi nela agodu. To je Da alj. Neki doga aji koji su mo ožda mogli promijeniti njihov živvot jednostavno o su ih zaobišlii jer im se kua a nalazila pokrraj Željeznike e stanice, a tim me i od središta a zbivanja. To znai da niisu imali nikakvve šanse promiijeniti buduno ost koja im se spremala. Nisu u npr. stigli tog g kobnog ep, i tako izbje ei strahote ko oje su se sprem male Hrvatima na njihovim og gnjištima. 1. kolovozza 1991. otii u Aljmaš na šle Dobrim dijelom zahvalju ujui njihovim susjedima Srb bima.Marijan i njegova obitellj u trenutku su u kao kroz nek ka paklena ost koja e se dvadeset godin na poslije u kn njizi „260 DANA A“ išitavati ka ao tragina pro ošlost s vrata ubaeni u buduno kojom tre eba biti pomire en. Da nije tako o, da nije pom mirenosti, ne bii se moglo živjeti. To nam go ovori Marijan svvakom svojom re eenicom. ak i kad opisuje jezivu j scenu u kojoj su njega a, desetogodišn njeg djeaka, n natjerali da ta akama kupi masa akrirana tijela daljskih polica ajaca.
Rije je p romanu stradanja s i ljjubavi koja ne da ovjeku da polud di u opem k kaosu bezna aa. Izlaz ava kako do obro i zlo nissu nacionaln ne, nego ljud dske katego orije. je u oprrostu jer Marrijan naglaša http://ss--trg-kom-dmila as-os.skole.hr/ /?news_id=174
SLOBODNADALMACIJA MARIJANGUBINA:260DANA
MarijanGubinakaodjeakzavršiousrpskimlogorima:Sililisumedanosimkrvavatrupla,silovalisumi sestru… MarijanGubinaizVukovaraimaojedesetgodinakadaje1991.zatoenulogoru.Dobiojenebrojeno udaraca,neznakolikojeputabiounesvijesti,aondasumudaliposao.Tonije,postaojerobijije zadatakbioureivanjedvorišta,sakupljanjesmea,novrloskorosu“smee”postalaljudskatijela. –Masakriralibiihnadvorištu,aondabimikazalidaihodvuem.Kakosamuopekaodjeakmogaovui trupla,rukesumiseutapaleukrvimojihdojuerašnjihsusjeda… Plakaosam,boljelometijeloodudaraca,kakodavamobjasnimdasamradijetragaozadijelovimatijela jermijenjihbilolakšenositinahrpu–kazivaonamje31godišnjiMarijanGubina,kojijeusrpskim koncentracijskimlogorimakaodesetogodišnjakproveo260dana.Punokasnijenapisaojeknjigu,pisaoju jekaodasenjomespašavaodludila,sveštojeproživiouobliiojeuromannaslovljen“260dana”. Nikogneosuuje KnjigajepredstavljenanaSveuilištuuZadru,aautorMarijanGubinamalojegovorioodogaajimaiz logora.Umjestonjegoverijei,itanisuulomciizknjige,aMarijanjeporuiodadanasvišenikogane mrzi,neosuuje,danegeneralizira.Kazaojedamujedragoštosupredstavljanjenjegoveknjige organiziraliupravomaloljetnibraniteljiizZadrajerjevelikibrojmaloljetnihbraniteljasnjimprošaopakao srbijanskihlogora.
–Svevaspozivamda,prijenegoštonekogaosudite,prijenegonekomeuiniteloše,proitatemoje iskustvoinedovedetesebeunapastdainiteloše,nizbognacionalizma,nizbograsizma,vjerskih opredjeljenja,nitiegadrugoga.Janeosuujem,nemrzim.Pitajumeuemuje“fora”.Nema“fore”. Ljudedijelimnadobreizle,ininakojidruginain–rekaojeGubina. Uknjiziopisujesvakidetaljpakla,sveštojevidio,svamuenjakojaje proživio.Ulogorjesprovedensasvojetrisestre,tadaudobiodšest, 12i20godina,tesocemimajkom. –Uzaludjemajkavrištaladauzmunju,anenajstarijukerku. Emocionalno,tosamdoživionajtežejersumojusestrusilovalitoliko putadanisamshvaaokakojejošživa.Tosuradiliispredsvihnas,to sugledalimojotacimojamajka,ja.Samobinahrupiliiiživljavalisena njoj.Takojeizatrudnjela.Onajepotijelusvaizrezanajersujeestovezivalizavratai“trenirali”bacanje noževa.Tosuradiliikadajebilauvisokomstupnjutrudnoe–kazaojeMarijanGubina. NjegovasestraživiuOsijeku.Dijetekojejerodiladanasima20godina,injezinsinjeodgojen,kaže Gubina,danikoganemrzi. –NemaSrbi–Hrvati.Imadobro–zlo.PunojeSrbakojinisumogligledatikakonasulogorumuei potajnosunampomagali,spašavalinasodsmrti.Jednogasutakoubili,šefastraže,kojijepokušao zaštititimogoca–kazaojeMarijan. Gubinaje1992.godinerazmijenjenivratioseuOsijek,uratniOsijek.Nakon260danalogora,nijega doekaospokojdoma.Brinuojeosestrikojajenakonsilovanjarodila,brinuojeomajcijerseotacnakon logoraprijaviouHrvatskuvojsku. Smrtoca –Istete,1992.godinemojjeotacpoginuo.Kadasamgasahranio,misliosamdanemoguviše.estosam misliodanemoguviše.Aondamise,‘93.godine,dogodilatragedija,mojaosmogodišnjasestra,kojuisto takoulogoru,kaošestogodišnjakinju,nisuštedjeliodudaraca,poginulajeuprometnojnesrei.Poginula jepredmojimoima,grliosamje,želiosamnestati–ispriaonamjeMarijan,kojinizgodinanijemogao podnijetiteretkojijeproživio.Dvaputasepokušaoubiti.Zanjegaježivotpoeotek2002.godine. –Tesamgodinedoživioljubav.Osjetiosamslobodu,osjetiosamdaimammogunostizbora,da slobodnomoguodluitihoulimrzitiiliememržnjaubiti.Uiosamrazdvajatiemocijeodrazuma. Sabraosamse–rekaojeGubina,kojidanassasuprugomikerkomživiuOsijeku.Naputujejošjedno dijete.Strahje,kaže,sahranio,noželidanjegovapriaobiesvijetidaseujenjegovaporuka.
Objavljeno:12.1.2013 http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/195 485/Default.aspx
HRVATSKI GLAS BERLINA
Promocija knjige Marijana Gubine “260 dana” u Zadru Sandra Marelja-Mui
Napokon smo ga doekali, rekao, obeao i pojavio se u sklopu svoje – Mirotvorac- turneje. Izabrao za to satnicu i dan, blago reeno po biblijskom nevremenu. Orkansko jugo skida kapke sa prozora, olujni pljusak blagoslovio svih koji su se zaputili na promociju. NIje mi žao što sam kao pokisnuti vrabac ušuljala se u dvoranu i odslušala predstavljanje Marijanove knjige – 260 dana- i ula usput što su oni pametniji od mene imali o tome rei, te ono najvažnije, upoznala samog autora, mog fejsbuk frenda. Iznimno snažni komentari od nazonih profesora, iznimna snaga govora u dragog Marijana. Nema dekorirane retorike, nema izleta u nacionalizam, nema religijskog busanja. Ima samo dobro i zlo, te ljudi koji si odaberu biti u jednom od to dvoje. Pokojni novinar Joško Martinovi rekao je da vjeruje da su ljudi samo zato zli jer su i sami nesretni. Koliko dobar mora biti ovjek koji se uspije rehabilitirati od životnog zla koje je zadesilo njegovu obitelj i njega osobno, da kao desetogodišnjak provede 260 dana u srpskom logoru i godine života poslije toga na ardaku izmeu stvarnosti i paranoje , otvorenih svojih rana i sviju oko sebe. Taj isti cijeni svoju priliku koju je dobio time što je nauio oprostiti i što je to jedino što svojoj djeci i svojim bližnjima želi prenijeti. Jednostavan, razumljiv, jasnih poruka, ali dodanih mnogih godina u glasu na onih svojih 31 kroz nesretno iskustvo rata, osvijestio nas je sviju. Rijei zadarskog prof. Miliše koji je supredstavljao knjigu zazvonile su u ušima sviju nas: šutnja i mržnja su najvea bolest današnjice. Eto smo dobili makar jednog lijenika za to. Opaska uredništva: Knjigu Marijana Gubine „260 dana“ objavili smo na našim stranicama i možete ju proitati …ovdje! 29-11-2012.,
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=51076#more-51076
HDLSK KL OBŽ LJUBA AV = SLOBODA
Nažalost, još uvijek k živimo u vrremenu kad d je za nas biitnije što e rei „susjed d“, nego li ossloboditi m odnosu s Bogom. B se teretaa nametnutee „stigme“ i progovoritii o vlastitom I ja sam m bio taj grjeešnik – unatto tome što me nagradiio svojim bliižim prisusttvom, ja sam m nekako vagao hou li govorriti ili da, i dalje, d sebinoo zadržim za a sebe spozn naju da je B Bog tu, da je bliže negoli jee bio. Svi mi vjerujemo v u Boga i svjessni smo njeggovog prisusstva, ali o toome sve man nje priamo,, kao da je postalo moderno iliti sramottno zboriti o našem odno osu. U birtijjama i na rooštiljadama možemo V se raazgovora svo odi na priati o svemu, kaoo da sve znaamo i ne bojimo se ispassti „glupi“. Veina kritiziraanje politikee, pojedinacaa pa ak i crrkve kao insstitucije, bezz straha da emo i sami biti iskritizirrani od straane naših neiistomišljenik ka. Zašto? Zato Z što se veina v povod di za kritika ama. Kao da je j ljudski geen zloe nad dvladao našu u dušu. Svi smo roeni bez grijeha, ali u svima nam ma postoji jeedan mali gen zloe i sp posobnost da a sami upravljaamo sobom.. Nažalost, ova o generaciija na sebi ne n radi, ne koontrolira svoj razum i osjeaje. o Djeca kooja su izvor dobra bivajju prepušten na društvu koje je u veini izgubiloo osjeaj dob brote. ovjek na sebi morra raditi, kaoo i na djeci, s ciljem da ih pripremii i naui da m mogu sami raditi r na sebi. d pod izllikom moram m raditi da im m osiguram tenisice; Dragi rooditelji nemaju vremena raditi na djeci moram se s odmoriti da d sutra moggu ii raditi kako k bih im osigurao boolji život. Štoo je to bolji život? ž Što je too sve materijjalno, ako nema n ljubavii? Ljubav jee sloboda. I s pravom koonstatiram da d smo kao dru uštvo lišeni slobode. Ušlii smo u logor sotone kojjeg kontrolirraju njegovii sljedbenicii. Izlazak je jednostavvan: ko bi ti se istto što prije vratilo. v Voli i bit eš volljen. Kada budeš b Ne ekaaj dobro, ve ga ini kak dovoljnoo volio/voljeela postat eeš slobodan/sslobodna jerr e te i sam m sotona izbaaciti iz logorra, da ne utjeeš na n druge. I ja sam m bio grješnik. Zahvalju ujui roditeljjima, od ro enja sam njjegovao vjerru u Boga, stvarao s sam sve bliži odnos,, a onda je došao d rat i sootona poved de utakmicu u. Žrtve su b bile neizbježn ne, najteži oblici o nasiljaa bili su svak kodnevnica,, a molitve upuene u sveccima i Bogu u bile su sve tiše i tiše. Lom mili su duh u nama. Gleedajui iz daanašnje persspektive, jassno je da sm mo mi logora aši Božji narod i da sotona ne može dobiiti bitku, a da d mu se sam mi ne predam mo. Mi Mu se nismo prredali, voljeli sm mo bližnje svoje, s a kadaa su se molittve nas i našših bližnjih spojile i sam m Bog mogao je djelovatti. Otvorio jee vrata.
ovjek bi oekivao da ga Bog i iznese, no nije li dovoljno to što je otvorio vrata? Na nama je da ponesemo one koji su zbog ozljeda onemogueni da išetaju sami. Nije li pretenciozno oekivati od Boga da on napravi sve, kad nam je dao mo da sami upravljmo sobom? Na nama je da svaki pojedinac preuzme odgovornost i da radi na sebi kako bi postao bolji ovjek. Što više ljubavi imamo za sebe i druge, to emo biti bliže Bogu. Kao kršansko dijete njegovao sam vjeru u Boga, našao se u logoru i proživio najteže oblike nasilja i tad nisam izgubio vjeru u Boga. Vjerojatno zbog straha, jer je poznato da mali ovjek kada je najviše ugrožen najviže zapomaže Boga. Nakon 260 dugih dana bio sam osloboen srpskog logora, no ne i logora zla. Nedugo nakon prividne slobode, gubitkom oca i sestre, shvatio sam da sam još uvijek zatoen. Kalvarija za kalvarijom slabila je moj odnos s Bogom do mjere da sam prestao njegovati vjeru u Njega. Dozvolio sam si luksuz da za sve kalvarije krivim Njega, esto ga pitavši: „Ma, dobro, zašto baš ja? Dobro, do kad? Zašto?“ I na kraju, klasino za malog ovjeka opravdao sam si svoju slabost tvrdnjom kako nisam dostojan da Mu se obraam. E, to je paradoks, no meni je tako bilo lakše. Standardno, kao mali ovjek, izabrao sam put bez borbe. Iako sam odluio da se ne borim, iako sam prestao komunicirati s Bogom, neosporna je injenica da On mene nije napustio. Dozvolio mi je da razmišljam i da sazrijem. Zbog velikog tereta na svojim leima (vraga koji me jahao), još kao dvanaestogodišnjak i kao trinaestogodišnjak, odluio sam se za suicid. Teško depresivno, anksiozno psihiko stanje, brzo je kulminiralo suicidnim mislima, ako su to bile misli. To je bio djeli sekunde u kojem se automat nalazi u mojim rukama, konica je otklonjena, mali komad metala povlaim prema dolje, puštanjem istog uje se udarac metala u metal i potvruje mojoj svijesti da je metak u cijevi. Kao da je potres u Slavoniji, trese se cijela soba. Bezukusna cijev kašlje, struže po mojim zubima dok suze i znoj natapaju moj kau. Nema fleševa iz srpskih logora, nema slike obezglavljnog oca, nema slike raspuknute mlae sestre, samo bol neprihvaenosti u sadašnjem životu. Odbaenost od društva, odbaenost od preživjelih najmilijih, potrošila je prazan hod na okidau. Sada. Sada kada izlaza nema dolazi do vrhunca, ekspolozija osjeaja. Kao da mi je sam Bog fiziki išupao automat iz usta i rekao da e sve u životu biti dobro. Nemoj se predati i radi na sebi. I jesam. Nastavio sam živjeti, doduše, mukotrpan život. Gladan i žedan, željan ljubavi i dobrote. Godine su prolazile, a kalvarije se taložile. Usponi i padovi bili su svakodnevnica od koje se nije i ne može pobjei. I dalje sam lutao. Ne njegujui vjeru u Boga, tražio sam samoga sebe. Opravdanja za sebe uvijek sam imao, no ljubav ni sa kim nisam dijelio. Sa dvadeset i jednom godinom, nakon sedmogodišnjeg samakog života, otvorim svoju napaenu dušu i zamolim Boga za pomo: Želim voljeti i biti voljen! Molim te, daj mi mogunost da potvrdim svoju dobrotu. Ja jesam dobar i bit u bolji. Neosporno je da sam došao na jednu razinu zrelosti – Bog usliši moju molbu i pošalje mi osnovu za život. Neiskvarena, pozitivnog razmišljanja, s potrebom da voli, gotovo nedostižna, ušla je u moj život. Božji aneo koji nosi ime Marta ispunila je moj život ljubavlju. Bog mi daje veliku šansu da izgradim zdrav život. Nažalost, kao i veina ljudi, vrlo brzo zaboravim da je Bog taj koji mi je dao priliku, zanemarim da se pojavio u mom životu svaki put kada sam ustrajao i kada sam ga iskreno molio. Nastavio sam naporan život pun turbulencija, no s vrlo bitnom razlikom: sve je bilo lakše. Kada sam se našao u situacijama da sam skoro posustao, ljubav koju sam dobivao nije dozvolila posustajanje. Svjestan predhodno proživljenog života i nagrade koju sam na kraju dobio, vjerovao sam da e ponovo doi trenutak kada u dosei novu razinu zrelosti i da u ponovo biti nagraen. I jesam. Dobio sam ker – zdravu, punu Duha Božjeg. Punja energije koju mi potroši suvremeno društvo. Možda e netko pokušati pravdati sebe pa e si dozvoliti luksuz i rei kakve to veze ime s Bogom pa to je ista stvar prirodnog poretka. Siguran sam da puno ljudi može sve
komentirati na milijun naina, no samo hrabri i iskreni nee tumaiti, nego e prihvatiti da sam ponovo nagraen od Boga. I sad osjetim to išenje duše. Zahvaljujem dragome Bogu što me nagradio i potvrdio svoje prisustvo. Oito je da kad ovjek spozna istinu i kada mu ne treba nikakva potvrda, da ih onda dobija s ciljem da napreduje – da voli, da prenosi ljubav i oslobaa društvo od ropstva. Analiziram svoj život i stepenice koje sam savladao. Koraam dalje sve bliže Bogu. Osjetim da sam sve ispunjeniji i da zaljubljenost s godinama ne nestaje, nego se poveava. Budimo realni, ispred mene, kao i ispred svih nas, još je puno žrtvovanja, još puno moramo raditi na sebi. Meni je lakše jer sam prihvatio Boga, svjestan sam da jedino ljubav oslobaa i da ne postoji prepreka koju pozitivnim djelovanjem ne možemo prevladati. Život je lijep, ako ga uinimo lijepim. Marijan Gubina
http://hdlskl-obz.hr/?page_id=1531
miletina.com
Objavljeno: 23.12.2012 http://miletina.com/wp-content/uploads/2012/12/260-dana.jpg
REPUBLIKA INFO PREDSTAVLJEN ROMAN 260 DANA
U petak, 22. prosinca, u hotelu 'Brotnjo' u irluku u organizaciji HKDU-a, predstavljen je autobiografski kratki roman autora Marijana Gubine.
Mladi Vukovarac u knjizi govori o strahotama koje je doživio za vrijeme Domovinskog rata, o proživljenom paklu "malog ovjeka", koji se našao na "krivom mjestu u krivo vrijeme" te koji, kao žrtva biva zarobljen 260 dana. Bez obzira na sve, mržnja nije uspjela zarobiti njegovo srce ve ostaje dosljedan vjeri i ljubavi. „Ja dijelim ljude na dobre i zle. Iznjedrio sam svoju pobjedu nad sotonom, siguran sam da od mene nee odustati, ali i siguran sam da me nee ni dobiti, jer bez žrtve nema ni pobjede", kazao je autor. "Proitao sam dosta knjiga, ali ni jedna nije ostavila ovakav dojam na mene. Marijan poziva na oprost, da oprostimo onima koji su nam nanijeli zlo, ali da ne zaboravimo", izmeu ostalog, rekao je predstavljajui knjigz, presjednik Federacije BiH Živko Budimir i sam dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski general. Osim Budimira, o knjizi je govorio Marijanov prijatelj Ante Matijevi, a Robert Pehar, glumac Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, itao je ulomke iz romana, a književnu veer obogatila je i glazbena skupina 'Brotnjo'. (k.v./republikainfo.com Objavljeno:24.12.2012., http://www.republikainfo.com/index.php/kultura/6784-predstavljen-roman-260-dana
MEDIA MIR MEUGORJE Marijan Gubina: ''Mojih 260 dana u logoru''
Marijan Gubina, utamnien kao desetogodišnji djeak, svoju je kalvariju pretoio u roman pod nazivom ‘’260 dana’’. Roen je 1981. godine u Vinkovcima. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore.Knjigu e predstaviti u itluku sutra u 18 sati. Marijan je gostovao u program RPMM Meugorje. Govorio je o knjizi te o posjetu Meugorju. Više u audiozapisu… Pubblicato Venerdì, 21 Dicembre 2012 14:30., Scritto da Dragana Dugandži http://radio-medjugorje.com/it/vijesti/zanimljivosti/705-marijan-gubina-mojih-260-dana-ulogoru Izložba "Žene braniteljice u obrani domovine" „Žene braniteljice u obrani Domovine“ naziv je izložbe fotografija i predmeta koju je u povodu 20.-te obljetnice Dana sjeanja na žrtvu Vukovara 1991. Organizirala Udruga braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije. Izložba prikazuje ratni put braniteljica i branitelja Vukovarsko-srijemske županije u Domovinskom obrambenom ratu 1991.1996. godine kao i ratna stradanja civila. Autor izložbe je Marijan Gubina 10-godišnji zatoenik logora u kojem je proveo 260 dana. www.hrv.hr
REGIONALEXPRESS HrvatskodruštvologorašasrpskihkoncentracijskihlogoranajavilojeobilježavanjedanaHDLSKLod 14.do16.listopadakojisepoprviputaodržavajuuIstarskojžupaniji.DaniDruštvasvakesegodine održavajuudrugojžupaniji,aIstraimaastovegodinebitidomainom.Konferencijizamedije održanojusjedištuIstarskežupanijeuPuliprisustvovalisuIvanDumendži,predsjednik,Stipo Baraban–dopredsjednik,teVladimirGordošiIvicaLerotilanoviPredsjedništva. IvanDumendžiistaknuojekakojetoprigodadapromovirajuŽupanijunapomenuvšikakoeu sklopuobilježavanjaDanadruštvabitipredstavljenedvijeknjigeuDomuhrvatskihbraniteljaupetak, 14.listopadau20sati.Rijejeoknjizi„260dana“te„VukovarVaraždin“. Usubotu,15.listopadauDomuhrvatskihbraniteljaspoetkomu10.30satiodržateseSveana sjednica,au13.30satiuslijediteodlazakuNPBrijuni.U20satiodržatesesveanaveeraizabava uzglazbu. UDomuhrvatskihbraniteljaveuetvrtakbiteotvorenaizložbafotografijau10satikojaesemoi pogledatidosuboteu15sati.Rijejeoizložbifotografijasedamratnihreportera. Unedjelju,16.listopadabitesveanopoloženivijencipalimbraniteljimanaspomenikukodParka FranjeJosipa.UslijediteobilazakArena,odlazaknamisuuKatedrakuteruakuValbandonu. IvicaLerotinapomenuojekakosenakondesetgodinaoformilaUdrugalogoraša,avažnojeda javnostupoznaljudekojisuprošlikalvarijuulogorima.Prigodajetodaseshvatidaimatakvihljudi kojisuseunatokalvarijirehabilitiraliiuklopiliuzajednicu.„Hvalaistarskomnarodukojinasje primioobjeruke,udomionasiprihvatiokadasmodošlikaoprognani“naglasiojeLeroti. NaObilježavanjuDanalogorašaokupitesevišeod200ljudiizsvihžupanija,stogasepozivajusvi zainteresiranidadounapromocijeknjigaiizložbufotografija.(K.H.)
http://regionalexpress.hr/site/more/obiljeavanje-dana-logoraa-od-14-do-16-listopadau-puli/
'260 dana' - Promocija
Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Povodom obilježavanja Dana sjeanja na zatoene i nestale, 14. kolovoza provest e se prva od 26 aktivnosti projekta "260 dana" iji su sastavni dijelovi izložba fotografija pod nazivom Sjeanje, promocija knjige 260 dana iji je autor Marijan Gubina te promocija pjesme 'Prošao sam sve', autor i izvoa Dino Jelusi. Desetogodišnji djeak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svo...jom šesterolanom obitelji. Krivo mjesto je okupirano podruje istone Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrai rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku. Osim navedenoga, itatelj e prepoznati nekoliko bitnih elemenata meu kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim...
PROSVJETNIDJELATNICIOBŽ UOsijekupromocijiprojektaiknjige260DANAprisustvovalo78predstavnikaosnovnihisrednjihškolasa podrujaOsjekobaranjskežupanijekaoimnogidrugi.
Donacijijeprethodioprogram„260dana“.Programobuhvaaizložburatnihfotografijasedamfotoreporteraiz Hrvatskepodnazivom„Sjeanje“,promocijuknjige„260dana“autoraMarijanaGubineteglazbeniprogram.O promocijiknjige"260dana",kojajeodržanadiljemHrvatske,možetesaznativišeunastavkuvijesti.STV 15.08.2011.http://ossveteaneos.skole.hr/?news_hk=1&news_id=257&mshow=290#mod_news
Promocija knjige „260 dana“ o desetogotišnjem djeaku, zatvoreniku srpskih koncentracijskih logora
PakaozatoeništvauknjiziMarijanaGubinerasplakaopubliku.,http://abh.com.hr/index.php?option=com
Bjelovar Knjigasvvelikimidub bokimemociijamaiknjigaakojanikognemrzi!!!! Povodom mDanabjelo ovarskihbran niteljaiDanaagradaBjelo ovarauhotelluCentraluB Bjelovaru predstavvljenajeknjiggamladogautoraMarijaanaGubine„„260dana“. Ova knjig ga je djelo mladog ovjeka, koji je svakodnevnim radom m na samome sebi uspio pro obiti sve barije ere i otvoriti oi te sagledati život iz svih kuteva k bez ikakve mržnje, ta ako je poelo predstavljanje p e knjige, a nasttavak je slijedio itanjem odlomaka, koji su izzazvali velike emocije e i suze e na oima svih prisutnih. akao, vratio se e u djetinjstvo o kada je imao samo 10 Bilo je zaista teško, tešško slušati, i autor je plakao, ponovo je pla o i krasno mje esto, uz osjea aj hladnoe, tu uge i boli, svi p prolazimo tih 260 2 dana, godina, a mi sjedimo u dvorani, lijepo samo kro oz nekoliko odllomaka. U dvo orani malo ljud di, zar stvarno o ljudi nemaju srce, s nemaju razumijevanja a, a on, taj mladi ovvjek, zove se Marijan M Gubina, on sa suzama u oima, poruuje p svima a: an Gubina, ne osuujem, ne e mrzim….. NE EMOJTE NI VI! V Ova reenicca je dovoljna a da prepoznam mo tko je Ja, Marija taj ovjekk, koliko ljubavvi i razumijevanja ima za sve e i za one koji su inili zlo. Njegove rijei r i njegovo o djelo, pozdra avio je i bjelovvarski gradona aelnik Antun Korušec, K istakknuvši: - Posebno sam sretan što o ste došli u naš grad i što ste s ovdje meu nama preds stavili Vašu knjjigu.
Gradona aelniku se pridružio i zamje enik župana Krešo Jelavi. Posebnim P rijeima dobrodošlice i rijeima a upuenim m svima naglassio je da je ovva veer posve eena svima onima o kojih višše nema, ali za ato smo mi tu, i oni žive s nama. Glazba i brojne b fotogra afije najpoznatijih hrvatskih ratnih r fotograffa govore sve. Tako je izgled dala ova vee er, veer okrunjena a posebnim djelom mladog Vinkovanina Marijana Gub bine - „260 dana“.
http://www w.bjelovar.info o/index.php/ku ultura/predstavvljena_knjiga_ _260_dana_au utora_marijana a_gubine/
Pakao zatoeništva u knjizi Marijana Gubine rasplakao publiku
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) i njegova županijska podružnica obilježili su i u Osijeku Dan sjeanja na zatoene i nestale (14. kolovoza) podnevnom sveanošu održanom uz spomen-obilježje u Nemetinu, podignutom na mjestu posljednje velike razmjene ratnih zarobljenika prije 19 godina te veernjim umjetnikim programom na “Galiji”. “Ja, logoraš, izabrao sam put na kojemu opraštam, ne osuujem, ne mrzim, šaljem poruku mira i molim se za njih. Molim vas, potrudite se initi isto”, poruio je Marijan Gubina, autor projekta i autobiografskih sjeanja objavljenih u knjizi “260 dana”, koja je na “Galiji” predstavljena uz izložbu 140 ratnih fotografija hrvatskih fotoreportera, meu njima Marija Filipija, 100-postotnog hrvatskog ratnog vojnog invalida koji je nastupio i pjevajui . Nastupio je Dino Jelusi, pobjednik Djejeg Eurosonga i autor pjesme “Prošao sam sve”, prvi put izvedene u Osijeku. Ulomke iz knjige potresnog svjedoenja 260 dana zatoeništva preživjelog Daljca Marijana Gubine, tada desetogodišnjaka, i njegove obitelji, govorili su Jasna Odori i Ivan Karali, te glumica osjekog HNK Tatjana Bertok Zupkovi. Vrijednost knjige prepoznala je Hypo Alpe Adria banka iji je predstavnik Vladimir Tunji estitao autoru, udrugama Auxilium i HDLSKL OBŽ na elu s Damirom Buljeviem, koji je naglasio kako je knjiga osobna, ali upuena svima i podjednako zajednika bivšim logorašima, podsjetivši kako je 300 bivših zatoenika preminulo u logorima. Danijel Rehak, predsjednik HDLSKL-a, napomenuo je kako e udruga i dalje podržavati ovakve projekte, a estitke autoru uputili su Miljenko Kolobari, u ime gradonaelnika i gradske Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata, te župan Vladimir Šišljagi, naglasivši: “Svaki logoraš je vrijedan, omoguio je imati Hrvatsku, kao i Franjo Tuman, Gojko Šušak i generali koje ne smijemo zatajiti i zaboraviti”. “Ni jedan filmski scenarij nije toliko maštovit, koliku su u stvarnosti logoraši proživjeli torturu i o tome treba priati i zbog vlastitog zdravlja i društvenog znaaja”, kazao je Zoran Komar, predstavljajui knjigu. Medijski pokrovitelj Dana sjeanja je i Glas Slavonije.N.Špoljari Nemetin Nakon hrvatske himne i podizanje stijega uz spomen-obilježje u Nemetinu, mnoštvu okupljenih obratili su se Zoran Komar, izaslanik predsjednice Vlade RH i MOBMS-a, Branko Borkovi, ratni zapovjednik obrane Vukovara, Vladimir Šišljagi, osjekobaranjski župan, Željko Cirba vukovarsko-srijemski dožupan i Krešimir Bubalo, osjeki gradonaelnik, a molitvu za poginule predvodio je fra Gordan Propadalo, gvardijan Franjevakog samostana u Vukovaru. www.glas-slavonije.hr http://media.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/11614
OSIJEK-DANAS Marijan Gubina- 260 dana zatoeništva
Veeras je na prepunom brodu Galija održano predstavljanje knjige mladog autora Marijana Gubine pod nazivom "260 dana". Marijan, danas 30-godišnjak, na vrlo emotivan nain opisuje svoja sjeanja iz vremena 1991. i 1992. godine. Naime, u to je vrijeme kao desetogodišnjak na svojoj koži osjetio kako je to biti zlostavljan i kako to izgleda biti zatoenik logora. Osim velikog broja Osjeana, predstavljanje knjige "260 dana" svojim su prisustvom uveliali brojni pripadnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Župan Osjekobaranjske županije dr. Vladimir Šišljagi te ostali državni dužnosnici. Na Galiji je upriliena i izložba ratnih fotografija Osijeka i okolice tijekom Domovinskog rata, koje su uslikali brojni ratni reporteri tijekom 1991. i 1992. godine. Tekst i foto: Hrvoje Kneževi
http://www.osijek-danas.com/vijesti/1103-marijan-gubina-260-dana-zatoenitva.html
ISLAM-BOSNA Kroz srpske koncentracione logore prošlo 30.000 zatoenika
U ime predsjednika Hrvatskog sabora, sudionike akademije, pozdravio je saborski zastupnik Petar Mlinari a u ime ministra obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, državni tajnik U ministarstvu Zoran Komar. Govorili su i zamjenik vukovarsko-srijemskog župana Željko Cirba te posljednji ratni zapovjednik 204. vukovarske brigade, Branko Borkovi. Prikazan je kratki dokumentarni film o razmjeni logoraša kod Nemetina 1992. godine. Fondu za obnovu i razvoj grada Vukovara urueno je priznanje HDLSKL, koje je u ime Fonda primila predsjednica Ljiljana Blaževi. Obilježavanje Dana sjeanja na zatoene i nestale tijekom Domovinskog rata, nastavit e se kod osjekoga prigradskog naselja Nemetina, posvetom spomen-obilježja na mjestu gdje je 14. avgusta 1992. godine provedena najvea razmjena zatoenika u Domovinskom ratu. Tada je iz srbijanskih logora, na privremeno okupiranim hrvatskim podrujima i u Srbiji, osloboeno 714 hrvatskih zatoenika - hrvatskih branitelja, policajaca i civila. Naveer e u Osijeku biti otvorena izložba fotografija "Sjeanje" te predstavljena knjige Marijana Gubine "260 dana" o stradavanju zatoenika u srpskim koncentracijskim logorima. http://www.islambosna.ba/vijesti/vijesti-svijet/27194-kroz-srpske-koncentracione-logore-prolo-30000-zatoenika http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/srbija-jos-uvijek-nije-demokratizirana-i-u-njoj-se-progone-hrvati.html http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=16202:borkovi-srbija-jo-uvijek-nijedemokratizirana-i-u-njoj-se-progone-hrvati&catid=1:politika&Itemid=9
http://www.ddrrh.com/site/index.php?option=com_content&view=article&id=7539:dan-sjeanja-nazatoene-i-nestale-u-domovinskom-ratu&catid=1:najnovije&Itemid=209
Istra primila logoraše raširenih ruku Dom hrvatskih branitelja u subotu je ugostio 200-tinjak logoraša koji su se u Puli okupili u povodu trodnevnih Dana logoraša, prvi put organiziranih u Istarskoj županiji. Program je poeo sveanom sjednicom Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora te osvrtom predstavnika Ministarstva branitelja, pukovnika Ivana Grujia, na Domovinski rat. Svrha logora bila je etniko išenje, a zatoeni su bili ne samo vojni zarobljenici nego i civili, rekao je Gruji.Otprilike 30 tisua osoba bilo je zatoeno, a više od tri tisue njih je stradalo, nadovezao se predsjednik društva logoraša Danijel Rehak. Dodao je da su preživjeli pak pretrpjeli velike traume. One koji su potom došli u Istru graani su doekali raširenih ruku te su mnogi na Poluotoku pronašli novi dom, rekao je predsjednik ljetos osnovane istarske podružnice ovog društva Ivan Dumendži.
- Dosad smo organizirali sistematske preglede te programe rekreacije i resocijalizacije. Takoer, dobili smo prostor od 70 kvadrata, koji e pridonijeti kvaliteti našega rada, zakljuio je. Skupštinu je nastupom obogatio zbor uenika pulske
Gimnazzije Gymna asium pod vodstvom m Elde Dura as, a u sklo opu trodne evnog programa bile su predstavlje ene knjige o proživlje enim iskustvima u log gorima: "26 60 dana" i "Vukovvar - Varaždin". Takoer, postavvljena je iz zložba fotografija sed dam ratnih reporte era. (I. N. TURKOVI T ) Objavljeeno: 15.10.22011 | 16:544.,http://ww ww.glasistree.hr/vijesti/aarhiva/3436627
Pred dstavljjanje knjige k „260 dana“ d autor ra Mar rijana Gubin G ne Napisao/la Administrator
U skklopu manife estacije Tjedan sjeanja a na Vukovarr i Škabrnju Hrvatska u udruga Bene edikt organizirra u utorak, 13. 1 studeno og 2012., s poetkom u 19 sati u dvorrani Nadbisk kupskog sje emeništa u Splitu predstavljan nje knjige
"26 60 dan na" i susret s s auto orom Marijan nom Gubino om.
Dnevnik 260 dana djjelo je malog g ovjeka koji je svakodne evnim radom m na samome e sebi uspio probiti sve barijjere, otvoriti oi o i realno bez b predrasu uda i mržnje sagledati s stvvari iz svih ku uteva. Kljuan element bio je odvojiiti srce od mo ozga, osjea aje od razuma – što je posebno teško o, pogotovo s tragedijo om na svojim m leima. Kao o koleteralna a žrtva biva zarobljen z 260 0 dugih dana a, proživljava svakodn nevne nezam mislive patnje, umire neko oliko puta, sa ahranjuje svo oje bližnje i na aposlijetku nakon n 6360 satti ponovo vid di svjetlo dana.Bez obzira a na veliku pa atnju, strašne trenutke ko oji su ga prattili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do d kraja životta, odvažio se s prenijeti svvoje doživljajje na ostatak k
ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku. Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim... Objavljeno Ponedjeljak, 12 Studeni 2012 22:06., http://www.hu-benedikt.hr/index.php/vijesti/vijesti/hrvatska-i-bih/575-predstavljanje-knjige-260-dana-autoramarijana-gubine
VILIM KARLOVI
Knjiga "260 dana" Za vrijeme predstavljanja naše knjige po Hrvatskoj upoznali smo i autora knjige "260 dana", Marijana Gubinu koji je kao dijete za vrijeme Domovinskog rata prošao tešku kalvariju. Strahote koje je proživio u srpskim koncetracijskim logorima, zajedno sa svojom obitelji, ukoriio je u knjigu 260 dana. Marijan i mi imam puno zajednikoga i stoga nas je ugostio u svojem domu u Osijeku tijekom naše turneje po Slavoniji gdje smo proveli nekoliko lijepih dana. Ukratko o knjizi mladog autora i njemu samom možete proitati u slijedeim retcima.
Vilim, Marijan Gubina i Sreko SLUŽBENA STRANICA KNJIGE Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Desetogodišnji djeak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesterolanom obitelji.
Krivo mjesto je okupirano podruje istone Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrai rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku. Osim navedenoga, itatelj e prepoznati nekoliko bitnih elemenata meu kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti. Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim... http://www.vilimbook.com/107.aspx
http://pl.mvp.hr/
VIJESTI - POZNAN, VARŠAVA,
"Sjeanje - 260 dana"
Marijan Gubina i Marija Sliškovi u Poznanu i Varšavi predstavili su projekt „Sjeanja – 260 dana“ G. Gubinaje autor projekta i autor autobiografske knjige „260 dana“ u kojoj je vrlo detaljno opisao svoje ratno zarobljeništvo i stradanje tijekom Domovinskog rata u Dalju, kada je imao samo 10 godina. Ga. Marija Sliškovi, kao urednica knjige „Sunica“, predstavila je stradanje silovanih vukovarskih žena u RH. Cilj ove posjete je bio približiti poljskoj publici stradanja graana Hrvatske tijekom Domovinskog rata, kroz izložbu 126 fotografija 7 hrvatskih ratnih fotoreportera, prikaz video materijala s prikazima stradanja tijekom Domovinskog rata, te predstavljanje gore spomenutih knjiga. Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Varšavi
http://amu.edu.pl/ „SJEANJE – PAMI” W INSTYTUCIE FILOLOGII SOWIASKIEJ Wydarzenie, rozpoczyna si 25-03-2013
Instytut Filologii Sowiaskiej i Ambasada Republiki Chorwacji serdecznie zapraszaj na prezentacj projektu „Sjeanje – Pami” w dniu 25.03.2013 o godz.18.00 (gówny hol w Collegium Maius i sala 285).
Naszymi Go mi bd: - Marijan Gubina, autor projektu, - Marija Sliškovi, autorka ksi ki "Sunica" - Natalija Bukovec, reprezentantka Ambasady Republiki Chorwacji - Joanna Droždž, tumaczka i moderator Projekt obejmuje: • Wystaw fotografii chorwackich reporterów wojennych • Projekcj krótkiego filmu „Kalwaria chorwackiego narodu w czasach agresji” • Promocj ksi ek: - „260 dni” autorstwa Mariana Gubiny - „Wielkoserbska agresja na Chorwacj w latach 90-tych” autorstwa Ante Nazora - „Na drogach piekie… przez serbskie obozy koncentracyjne 1991r. … w XXI wiek” autorstwa Daniela Rehaka - „Sunica“ autorstwa Mariji Sliškovi HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
NOVAKNJIGAOISKUSTVIMAHRVATAUSRPSKIMLOGORIMA260DANA(02.02.2012.) Biojetougodansan.Gotovodasamsvjestantoglaganogljetnogpovjetarcašto koraapomojojpostelji. "Marijane,sine,brzo,nebojse!"bilesurijeimogaocakojijeuznemirenprekinuo mojsan,uplašenjednakokaoija.Unarujumeiznosioizsobe.Eksplozija...puno manjiheksplozija...lomovistakla,crijepa...dim,plamajke,ružnijecajsestara prekidamojsanipretvarajavuumoru.Uuskomdugakomhodnikuobiteljskekue, uplašenašesterolanaobiteljGubina,podokriljemvatresrboetnikihvojnika,ne znajuištosedogaazapomažumoleiBoga. Prestalajepucnjava.Itamankadsuseotkucajisrcapoelistabilizirati,zaulisuse mnogobrojnimuškiglasovi.Nimalougodni.Nakonlomaulaznihvrata,ukazalasuse ružna,davnoobrijanalica.Napolavojnu,napolacivilnuodjeuskrivalisu mnogobrojniubojitipredmeti.Cijevinjihovihpušakaledilesukrvumojimžilama. Jošuvijekosjetimtuhladnou.Jošuvijekplaem. "Disi,govnoustaško?!"bilajereenicajednogvojnikazvanogLjuboKalo,kojaje nakratkoprekinulamnogobrojneudarce. "Rekaosamtidaedoiimojih5minuta!"reeistimomeocutenastavetuii njegaimajku. Ležeiuvodoravnompoložaju,otacjeprestaozapomagati.Gledaosamunjegove tužneoi.Unjegovupogledumogloseišitativelikoponiženjetestrahodonogašto esedogoditinama. Mamajeidaljeuplakanazapomagala.Prštalisuudarci,sestresuhisterinovrištale, aja...gotovodanisammogaoizustitjedanglas,paraliziran.Jedinosusuzelilekao
kiša. Dalisumunekakvuinjekciju.Mislimdajetobilonepotrebnojerjedinoštosena njegovomtijelumicalobiojenjegovpogled.Pogledkojijetražioostatakobitelji. Prestalisuihtui.Umorilisuse.Nakonkratkepauzeizvelisunasvantesunasuz pratnjuoružja,uvredaipokojegudarcapotjeralipremasusjedovojkuiprekopruge. Izmasenaoružanihvojnikaicivilaistupijedanmlaivojnikiprimiunarujemoju šesterogodišnjusestruHelenute reemami: "Nebojtese!Prenijetujeprekoprugedaseneozlijedi."...
http://www.hkz-kkv.ch/260_dana_u_srpskim_logorima.php
A fogolytáborból szabadult gyerek felnttként békemissziót indított
Eszék – Marijan Gubina mindössze tízéves volt, amikor 260 napra családjával együtt egy szerb fogolytáborba került. Az átélt borzalmakról könyvet írt, amelynek, miután több nyelvre lefordították, egyfajta békemissziós szerepet szán. A bevételbl a horvátországi kisebbségeket szeretné támogatni.
Marijan Gubina 1981-ben született Vinkovciban. Nyolcéves volt, amikor a család az ugyancsak kelet-szlavóniai Dályára költözött. A hatfs család normális életének az 1991nyarán kezddött agresszió vetett végett, amikor is Marijan szüleivel és három testvérével együtt egy szerb koncentrációs tábor foglya lett. A szenvedés, a kínzások és a fájdalom 260 napig tartott. A csonka család ezután új életet kezdett Eszéken. Riportalanyom itt végezte el az általános iskolát. Édesapja és lánytestvére tragikus halála azonban mély nyomokat hagyott a lelkében, amit sosem sikerült teljesen feldolgoznia, emiatt viselkedési zavarok léptek fel nála. Tizennégy évesen el kellett hagynia otthonát, és az utcán élt. Hivatásos sofrnek tanult, építipari munkásként dolgozott, késbb pedig diszkókban vállalt munkát mint biztonsági r. 2000-ben saját vendéglt nyitott, és nem sokkal késbb megismerte leend feleségét, akinek a hatására felhagyott rossz szokásaival, és új életet kezdett. Az elmúlt évek során önkéntesként rengeteg tapasztalatot szerzett a civil szférában: a kábítószerekkel való visszaélés felszámolásáért harcol többek között.
Békemisszióba kezdett Marijan azok közé a ritka emberek közé tartozik, akik annak ellenére, hogy már gyerekként háborús borzalmakat éltek át, és egész eddigi életükben különféle nehézségekkel kellett megküzdeniük, mégsem éreznek gylöletet. A humanitárius nonprofit Auxilium Egyesületet azért hozta létre, hogy programjai révén határon belül és túl a nemzetközi béke megteremtéséért, a toleranciáért és az erszakmentes életért dolgozhasson. Az egyesület egyik projektje a „260 nap”, amely nagy érdekldést váltott ki nemcsak itthon, de külföldön is. Marijan könyvet írt 260 napig tartó fogságukról, és folyamatban van a kiadvány 13 nyelvre való lefordítása. A programban egy színpadi eladás és egy film is szerepel, amelyeknek mind egy céljuk van: minél több emberhez eljuttatni a történetet, és a szerz példáján elindulva hirdetni a gylöletmentes gondolkodást, mindenkit a másik elfogadására ösztönözni. Mert ahogy maga is mondja, a történtek ellenére sem gylöl, nem ítélkezik, és mindenki mást is ugyanerre buzdít. Szeretné, ha a története hatna az emberekre, hogy a nemzeti, vallási, kulturális különbségek ellenére is mind nagyobb teret nyerjen az egymás iránti tisztelet............................................................................. Írta: Lj. Molnar Mónika 2012. május 03. csütörtök, 08:45
http://www.huncro.hr/huncro.hr/riportok/3240-a-fogolytaborbol-szabadult-gyerek-felnttkent-bekemissziot-inditott
BRANITELJI Jasamdjeakkojije260danaamioulogorima
Marijan Gubina 30-godišnji poslovni ovjek iz Osijeka piše dnevnik o svom ratnom stradavanju: "Sa deset sam bio logoraš, sa 14 godina na ulici, sa 19 otvaram ugostiteljski obrt. Borim se protiv droge " Bio je to ugodan san. Gotovo da sam bio svjestan tog laganog ljetnog povjetarca koji je kroz otvoreni prozor naše djeje sobe koraao po mojoj postelji. A, onda zauo sam uznemirenog oca, koji je prekinuo moj san: "Marijane, sine, ustaj brzo. Ne boj se!" Bio je uplašen kao i ja. U naruju me iznosio iz sobe. Eksplozija...! Puno eksplozija, jedna za drugom, lomljavina stakla, crijepa...dim, pla majke, jecaj sestara prekida moj san. Probudio sam se usred rata. U uskom dugakom hodniku obiteljske kue, uplašena šesterolana obitelj Gubina, pod okriljem vatre srboetnikih vojnika, ne znajui što se
dogaa, zapomaže molei Boga. Prestala je pucnjava. I taman kada su se poeli smirivati otkucaji moga srca, zauli su se strašni muški glasovi. Nimalo ugodni. Nakon loma ulaznih vrata, ukazala se ružna, davno obrijana lica. Napola vojnu, napola civilnu odjeu, skrivali su redenici i noževi na njihovu tijelu. Duge cijevi njihovih pušaka iz kojih se dimilo ledile su krv u mojim žilama. Još uvijek to vidim pred oima. Još uvijek plaem. Ovo je prvi zapis iz dnevnika "260 dana" Marijana Gubine, 30-godišnjeg poslovnog ovjeka iz Osijeka, koji je kao desetogodišnjak u svom rodnom Dalju zajedno s cijelom obitelji na poetku rata u Hrvatskoj proživio pravu kalvariju... Veernji.hr.,Braniteljski portal – Obavijesti http://www.braniteljskiforum.com/forum/content.php?r=5052-Ja-sam-djeak-koji-je-260-dana-amio-u-logorima Osnovna škola Dore Pejaevi Našice
„…neka i naše svijee svijetle iskazujui žrtvi Vukovara duboko poštovanje i zahvalnost…“ Spomen – akcijom „I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI“ 18. studenog 2011.godine dostojno smo u školi obilježili sjeanje na žrtvu Vukovara, svih njegovih branitelja i stradalnika u Domovinskom ratu
18. studenog obilježava se Dan sjeanja na Vukovar, na tragediju cijeloga jednog grada koji je svoju
patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.
Dostojanstveno smo se prisjetili njegovog junaštva itajui ulomke iz knjige „Prie iz Vukovara“, vukovarskog ratnog izvjestitelja i heroja Siniše Glavaševia. Njegove su nam misli proitali uenici Petar Dundovi i Tea Turjak, te Monika Cijetovi i Tatjana Rigo. Prigodnu prezentaciju sa slikama Vukovara pripremila je uiteljica Ksenija Oreškovi. Predsjednik uenikog vijea Luka Žagar zapalio je svijeu ispod panoa „I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI“ u B smjeni, a zamjenica uenikog vijea Laura aki u A smjeni.
Uenici 4.c i 8.b razreda su tijekom dana sa svojim uiteljicama i vjerouiteljima posjetili spomenobilježje Uskrsla Hrvatska u središtu Našica i zapalili svijee.
Skreui pozornost na žrtve rata i na Domovinski rat, u Hrvatskoj narodnoj knjižnici i itaonici 16. studenog 2011g. bila je postavljena izložba fotografija "SJE ANJE“ iji su autori sedam fotoreportera iz Hrvatske, a kroz postav izložbe goste je vodio mladi autor knjige 260 dana, Marijan Gubina. Na otvorenju izložbe sudjelovali su uenici 8.d razreda s uiteljicom Senkom Krištofik. … Vukovar nije samo grad heroj, on je simbol svehrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku… http://os-dpejacevic-na.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=249
Župasv.AntunaPadovanskogNašice .......RazmišljamoVukovaru.PojedinedijelovetestrašneistineuosamodfraIvanaMikia,odfraSmiljanaBerišiakaoiodpojedinih branitelja.uosamiodpojedinihobiteljikojesamupoznaojošuZagrebudoksamstudirao,kaoiuakovcugdjesamupoznaonekoliko ljudikojisubiliprognanici.OsobitomijeusjeanjujednadjevojkakojajeišlanavjeronaukuGimnazijiuakovcu,kadasmohodoastiliu Vukovar,nijemoglazadržatisuzeiakojerekladaneeplakati,budui,kakojegovorila,daenatajnaindozvolitiistonimneprijateljima damislekakosupobijedili.Bezrijeisamostaokadasamvidiosavnjezinprkos,abilajemladadjevojkakojajesvojimživotnimiskustvom dokazalaozbiljnostosobe,vjernice,kojavolisvojdom,obiteljinarod,anijemrzila.Prijenekolikogodinaupoznaosamibraniteljaiznaše župekojiznadenakrajurazgovorailinašihsusretareidanasBogblagoslivlja,aproživiojeiskustvoratauVukovarakaoizatvorau istonihneprijatelja.SutraebitipredstavljenaknjigaMarijanaGubine,260dana,kojiupredgovorusvojeknjigemeuostalimpiše:
.......Ja,desetogodišnji
djeak,proživiosampakaoiživimsposljedicamaistog,zbogtogaštosampovijesnopripadaonarodu kojisezoveHRVATI.Svevaspozivamda,prijenegoštonekogaosudite,prijenekomeuiniteloše, proitatemojeiskustvoineuvedetesebeunapastdainiteloše,nitizbognacionalizma,nitizbog rasizma,vjerskihopredjeljenja,nitiegadrugoga.Ja,MarijanGubina,neosuujem,ne mrzim…NEMOJTENIVI! http://zupanasice1.hr/index.php?option=com_contact&Itemid=79
DinoJelusicProsaoSamSve(260dana)
Byreadingthebook"260days"Dinowasinspiredtocompose,writelyricsandarrangethissong.It'sasadstoryabout10 yearoldboy,capturedfor260dayswithhiswholefamilyinconcentrationwarcamp.Dinoisleadsinger,backvocalistand pianistinthissongandhisbandrecordedtheotherinstrumentsinstudio:Tinguitar,Dexbass,Zugakeyboardsand Gregdrums.AsaspecialguestyoucanhearDino'sfriendformmusicacademyMr.Valonviolin.TheEnglishversionwill comeoutsoon!DinoJelusicVocals,BackVocals,Piano,HammondTinSvegovicGuitarsDenisMarijanovicDexBass DominikZagmesterkeysMarinGregovDrumsValBakracViolinLyrics:SvakunoprijesnaPomolimsezasveonekojih nemaZaonekojisamnomsuplakaliBojaliseistrepiliBezocaisestrehodamstarimstazamaSlikeranogdjetinjstvagoremi ugrudimaAdanasnovsamovjekidemunovepobjedeSveštojebiloostavljamizasebeProšaosamsve,sveonetužne daneJošmikrozglavuprolazeidanasmisuzakaneAl'oprostiosamsve,madaništaistonijeglavudižemihodamkroz svijetjaisamnegoikadaprijeMranovišenijemojebuenjeSuncejasnovidim,nepreostajenikakvosuenjedanasnov samovjek,idemunovepobjedeSveštojebilo,ostavljamizasebeProšaosamsve,sveonetužnedane260biloihjei danasmisuzakaneAl'oprostiosamsve,madaništaistonijeglavudižemihodamkrozsvijetjaisamnegoikadaprije Prošaosamsve,sveonetužnedane260biloihjeidanasmisuzakaneAl'oprostiosamsve,madaništaistonijeglavudižem ihodamkrozsvejaisamnegoikadaprijeProšaosamsve,sveonetužnedane260biloihjeidanasmisuzakaneAl' oprostiosamsve,madaništaistonijeglavudižemihodamkrozsvijetjaisamnegoikadaprije
http://corleones.mafiagra.pl/filmik_9R8nRD5HuDs.html
JABUKA.TV BIH KOLUMNA: 260 dana
NedavnosuHrvatskuuzburkaledomoljubnestrasti.NesamoHrvatskunegoisusjednezemlje.Mnogisupohrlilidavatisvojeanalizeo presudigeneralima.Mnogisuupozoravalinaoveilionekonteksteukojimasemorasagledavatipresuda.Politikajetakopostalaomiljena temaionimakojijenevolekomentiratiaknizakavom.ak,možesereidajekomentirajuikadadecidiranokažu:,,Nevolimkomentirati politiku”.Politikasebavisasvimanamaimiseneophodnomoramobavitisnjomkakobijednogadanaizgradiliboljeikvalitetnijedruštvo kakobimogloodgovoritisvimdruštvenimpojavama.Kolikogodseraznorazniistraživaiianalitiaritrudekoncipiratiijasnoseciratineke pojaveteškodaeikadauspjetisagledatisvesituacijei‘ukalupiti’ihujedansustav. Nekeodsituacijasuone,jednostavne,životneprieljudikojimasepolitikabavilavišenegoštosuonitohtjeli.Mnogetakveprieseizgube umnoštvu‘zanimljivijih’priateseusidreusjeanjimasamoonihosobakojisudoživljelisituacijeokojimaneželenipriatinajintimnijim sugovornicima.Kolikogodpomišljaodajeratstrašnainepotrebnastvariljudskommozguvelikauvreda,nemogunisamzaobiiprie obinihljudikojisuproživjeliiskustvorata.Oninajmlailanovizajednice,kojepokušavamoposebnozaštitibezobzirakojojkulturi,nacijii indoktrinacijipripadali,sigurnospadajumeunajveežrtveoružanogsukobaigotovonikadavasneostavljajuravnodušnimabezobziraiz kojegsutabora–našegilineprijateljskog. Nekidansamproitaoknjigu>>260dana
(IvanPavii|www.jabuka.tv) Posteddate:Studeni29,2012|http://www.jabuka.tv/kolumna260dana/
ITLUK-BiH Promocija autobiografskog romana “260 dana” autora Marijana Gubine
Obavještavamo vas da e se dana 22.12.2012. godine u itluku, u hotelu “Brotnjo” u 18 sati organizirati promocija autobiografskog kratkog romana “260 DANA”, autora gospodina Marijana Gubine. Dnevnik 260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak ovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka ovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim… Da nije rijec o obicnoj promociji i o obicnoj knjizi dodite i uvjerite se sami.O knjizi više možete pogledati na www.260-dana.com Svako dobro žele Vam Tim 260 DANA & citluk.net PublishedOn:Uto,Pro18th,2012.,http://poskok.info/wp/?p=28790
Promocija autobiografskog romana “260 dana” autora Marijana Gubine
U subotu, 22. prosinca 2012. u itluku, u hotelu 'Brotnjo', u 18 sati organizira se promocija autobiografskog kratkog romana '260 DANA', autora Marijana Gubine.
Dnevnik'260dana'djelojemalogovjekakojijesvakodnevnimradomnasamomesebiuspioprobiti svebarijere,otvoritioiirealnobezpredrasudaimržnjesagledatistvariizsvihkuteva.Kljuan elementbiojeodvojitisrceodmozga,osjeajeodrazuma–štojeposebnoteško,pogotovos tragedijomnasvojimleima.Kaokoleteralnažrtvabivazarobljen260dugihdana,proživljava svakodnevnenezamislivepatnje,umirenekolikoputa,sahranjujesvojebližnjeinaposlijetkunakon 6360sati,ponovo,vidi,svjetlo,dana. Bezobziranavelikupatnju,strašnetrenutkekojisugapratili260danaitrenutkekojiegapratitido krajaživota,odvažioseprenijetisvojedoživljajenaostatakovjeanstva,snamjeromdaprikaže,u prvomreduzdravo,pozitivnorazmišljanjetedapošaljenekolikoporukaovjeku. Osnovnaporukakojuautoršaljejestsljedea:Ja,desetogodišnjidjeak,proživiosampakaoiživims posljedicamaistog,zbogtogaštosampovijesnopripadaonarodukojisezoveHRVATI.Svevas pozivamda,prijenegoštonekogaosudite,prijenegonekomeuiniteloše,proitatemojeiskustvoi neuvedetesebeunapastdainiteloše,nitizbognacionalizma,nitizbograsizma,vjerskih opredjeljenja,nitiegadrugoga.Ja,MarijanGubina,neosuujem,nemrzim… Danijerijeoobinojpromocijiioobinojknjizidoiteiuvjeritesesami.Oknjizivišemožete pogledatinawww.260dana.comObjavljenoSrijeda,19Prosinac201215:01., http://www.republikainfo.com/index.php/kultura/6736usubotupromocijaautobiografskog romana260danaautoramarijanagubine
24 SATA
Istinita pria djeaka koji je proveo 260 dana u logoru! Bez obzira na proživljene strahote u logoru, ovaj ovjek smogao je hrabrosti da nam svojom knjigom prenese divljenja vrijednu poruku mira i opraštanja.
Knjiga260 dana djelo je malog ovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oi i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Kljuan element bio je odvojiti srce od mozga, osjeaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leima. Autor knjige, Marijan Gubina, kao desetogodišnji djeak našao se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojomšesterolanom obitelji. Krivo mjesto je okupirano podruje istone Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrai rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi. Kao koleteralna žrtva, u srpskom koncentracijskom logoru biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji e ga pratiti do kraja života, Marijan Gubina odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatakovjeanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje itateljima poruke mira i praštanja. Osim navedenoga, itatelj e prepoznati nekoliko bitnih elemenata meu kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti. Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedea: „Ja, desetogodišnji djeak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da inite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuujem, ne mrzim...“ Knjigu "260 dana" potražite na svim kioscima
http://www.24sata.hr/istinitapricadjecakakojijeproveo260danaulogoru270625
260 DANA TORTURE
Marijan Gubina kao djeak završio u srpskim logorima: Silili su me da nosim krvava trupla, silovali su mi sestru...
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatoen u logoru. Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Tonije, postao je rob iji je zadatak bio ureivanje dvorišta, sakupljanje smea, no vrlo skoro su “smee” postala ljudska tijela. – Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvuem. Kako sam uope kao djeak mogao vui trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojuerašnjih susjeda… Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobliio je u roman naslovljen “260 dana”.
Nikog ne osuuje Knjiga je predstavljena na Sveuilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o dogaajima iz logora. Umjesto njegove rijei, itani su ulomci iz knjige, a Marijan je poruio da danas više nikoga ne mrzi, ne osuuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao srbijanskih logora. – Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uinite loše, proitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da inite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti ega drugoga. Ja ne osuujem, ne mrzim. Pitaju me u emu je “fora”. Nema “fore”. Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi nain – rekao je Gubina.
U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva muenja koja je proživio. U logor je sproveden sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina, te s ocem i majkom. – Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kerku. Emocionalno, to sam doživio najteže jer su moju sestru silovali toliko puta da nisam shvaao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to su gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je po tijelu sva izrezana jer su je esto vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa. To su radili i kada je bila u visokom stupnju trudnoe – kazao je Marijan Gubina. Njegova sestra živi u Osijeku. Dijete koje je rodila danas ima 20 godina, i njezin sin je odgojen, kaže Gubina, da nikoga ne mrzi. – Nema Srbi – Hrvati. Ima dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru mue i potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao zaštititi mog oca – kazao je Marijan. Gubina je 1992. godine razmijenjen i vratio se u Osijek, u ratni Osijek. Nakon 260 dana logora, nije ga doekao spokoj doma. Brinuo je o sestri koja je nakon silovanja rodila, brinuo je o majci jer se otac nakon logora prijavio u Hrvatsku vojsku. LADA KALMETA
Postoji samo dobro i zlo Nema Srbi – Hrvati. Postoji samo dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru mue i potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao zaštititi mog oca – kazao je Marijan. Objavljeno 02.12.2012. u 22:38 http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/195485/Default.as px
Umjesto da živi s teretom m žrtve, svoj je živott odluio posvetiti p žžrtvama ovisnosti o droggi
Marrijan Gubina G a: Moj ojih 26 60 danna u loogoru Osjeannin Marijan Gubina, utaamnien kao desetogod dišnji djeakk, svoju je kkalvariju pretoio u roman. Za filmsku adaptaciju knjige zaintteresirao se i Oskarom ovjenani pproducent Branko B Lustig
Foto: 'D Davor Puklaavec/PIXSELL' Jedan potteže sestru Heelenu za ruku tako t da je odletjela nekolik ko metara i udaarila u rub zgrrade. Tatu su tukli t puškama dok se nije prrestao micati. Mamu je prvii udarac u glav vu uspavao, a ja i sestra, nee marei za krv v na našim licima, zgrabili smo s Helenu i skupili se uzaa zid zgrade. Utjerali U su nass u praznu prostoriju koja jee smrdila po izmetuu, a tragovi krrvi prizvali su miris ljudskihh ostataka. Un nijeli su mamuu koja je izgovvarala nerazum mljive rijei, a zatim z su dovukkli beživotno krvavo k tijelo tate t te ga kao komad drvetaa bacili nasredd prostorije. Danima D nitko nijee otvarao. Imaam osjeaj da smo svi poluddjeli... Ove misli, ova sjeanjaa, preteška i za odrasla ovjjeka, proživio je desetogodiišnji djeak paa ih ukoriio u roman "260 danaa", svojevrsnii testament na tono toliko vremena v zatoeništva u srpskim logorimaa Dalj, Bobotaa i Vera, podignutiih u okupiraniim dijelovimaa Hrvatske. I ne, n nije ih bilo nimalo lako istresti i na pappir, trebala su dva d desetljeaa da Osjeaninn Marijan Gubbina s javnosti podijeli svojju intimnu kallvariju, koje suu skupljanje leeševa, lažna strijjeljanja njegova oca, stajanj nja u redu za koru k kruha i kaap vode iz slavvine te nemiloosrdna premlaaivanja samo dio. Jer, mnoge detalje d strahotta koje je preživio, one poniižavajue, jednnostavno je prrešutio, svjesttan da ih možda njegova duša može m istrpjeti, ali papir nee................................................................... OBJAVA A: 01.07.2012 / 14:00,IZMJJENA: 01.07.22012 / 15:42., http://ww ww.vecernji.h hr/vijesti/mariijangubinam mojih260danaalogoruclanaak425522
ZAVJETTV–SEMINARULUŽNICI–15:00MINUTAVOXTV–VIJESTI–3:00MINUTEOSJEKATV–PREVENCIJA–2:38MINUTA
NETTV–SEDMASILA–55:08MINUTA24SATA–VIJESTI–11:50MINUTAOSJEKATV–AQUAREL–21:56MINUTA
NOVATV–INMAGAZIN–7:29MINUTAOSJEKATV–SVEU1621:03MINUTEYOUTUBE–260DANA–5:08MINUTA
HRT–ŠLEPZARASUTETERETE–53:46MINUTADOKUMENTAREPORTAŽA1:02MINUTEZAVJETTV–260–DANAUITLUKU
NETTV–BUJICA–45:02MINUTEVITEZ–PROMOCIJA260DANA–1:08MINUTASTV–DNEVNIK–1:36MINUTA
STV–VIJESTI–2:59MINUTATVJADRAN–260DANA–45:00MINUTANOVATV–MAGAZIN7:29MINUTA
OSJEKATV–TAXIMAXI–24:53MINUTESTV–OTVORENISTUDIO–26:35MINUTAOSJEKATV–MIROTVORAC–2:37MIN
Z1–KONTRAVERZE–29:35MINUTASTV–DRAVATAJ–30:00MINUTAZDRAVATV–VIJESTI–3:08MINUTA
GRADSKIAUTOBUSOSIJEKOD07.08.2011DO14.02.2013
42JUMBOPLAKATAUSLAVONIJIIBARANJIOD07.8.2011DO09.01.2012
